Pa, htio bih reći par riječi o stilu poezije hrvatske pjesnikinje Jadranka Varga. Naravno, nije moguće ovom prilikom izbjeći par općih navoda koji se tiču stilistike kao jedne jezične znanosti o stilu. Stil je naopćenitije shvaćen kao način izražavanja jezikom, način na koji je misao izražena i njena skladnost sa mišlju, osjećajima, namjerama i htijenjima onoga koji govori, odnosno onoga koji piše.

Svaki čovjek posjeduje određeni vokabular kao  svoje sredstvo za misaono, osjećajno i duhovno izražavanje što čini autentičan individualni stil. U svakodnevnim susretima upravo na temelju načina na koji netko izražava svoje mišljenje, mi vršimo procjenu karaktera čovjeka sa kojim razgovaramo.

Kada je sadržaj koji slušamo ili čitamo u skaldu sa formom u kojoj je prezentiran taj sadržaj, mi kažemo da smo upoznali, razgovarali ili da smo čitali zanimljivu osobu koja ima autentičan, neobičan ili lijep stil, jer je na primjer ta osoba uspjela kod nas pobuditi stvarne slike, konkretne slike koje mi čulno doživljavamo.

Tako čitajući književna djela upravo zbog svog osobnog emocionalno-misaonog stava koji doživljavamo preko slikovitog karaktera pjesničkog jezika koji čudesno preobražava svakodnevni jezik, mi razumijevamo vlastitu istinu o našem vlastitom životu.

Stvaralačkim talentom pjesnikove misli i emocije otjelovljuju se i žive konkretne slike pune odgovarajućeg smisla i značenja. Stlske figure prirodni su izraz umjetničkog načina mišljenja, osjećanja i komunikacije.

Književnik se drugačije i ne može izražavati, jer njegova misao i njegova emocija i umjetnička potreba, da se one predstave u čulnom obliku, nagone da se svakodnevni jezik preinačava u skladu sa svojim umjteničkim potrebama kako bi izrazio svoje duhovne sadržaje. No, svatko od nas ih nesvjesno koristi kao prirodan izraz ispoljavanja misli i osjećaja kada želimo postići ekspresivnost i snažno emocionalno i duhovno prodrijeti do sugovornika.

Svaki puta kad želimo sugestivno djelovati, mi koristimo određenu stilksku figuru kao što su usporedbe, epitet, hiperbola, gradacija kako bismo riječima izvukli najdublji smisao za određenu situaciju.

„Upoznajući prirodu i funkciju pojedinih figura osim što možemo bolje osetiti i razumeti karakter i prirodu jednog umetničkog dela, osposobićemo da u svakodnevnom govoru korišćenjem promenom značenja neke reči (takozvani tropi), ili promenom mesta reči u receniči (takozvana inverzija) i korištenjem karakteristične sprege nekih reči tj. koristeći stilske figure u užem smislu reči jezgrovito i ekspresivno predamo nekome rečima misli.“

http://www.inter-caffe.com/lista-1043.html

Prema svemu ovome do sada rečenom, stil hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga je doista nešto na vlastito njeno čime se ne bi mogla pohvaliti velika većina onih koji na ovaj ili onaj način pokušavaju imitirati ili kopirati njeno jezično izražavanje.

Razlog tome je u neobičnosti osobe koja nam predstavlja svoju poeziju pa onda nije čudno, da je i njena poezija jednako tako čudesna i neponovljiva i lako prepoznatljiva svakome tko se sa njome upozna već sa prvim njenim radovima. Nitko u Hrvatskoj i šire ne piše na takav osebujan način kao Jadranka Varga. Odatle je pomalo smiješno kada osjetimo kako se iz inata ili nekako drugačije kopira i imitira, mada je to nemoguće, jer je stil kao što rekosmo sam pjesnik, sama osoba sa svojim životnim nastojanjima, sa svojim tragizmom, patnjom i neobičnošću koja izvire iz njih.

Stoga bismo mogli reći, da mnogima ne uspjeva reprodukcija njenog stila, jer je za tako nešto potreban ipak volumen životnog iskustva i životne drame koja ostavlja biljege i u literaturi pjesnika.

Konačno bismo mogli reći to, da će autorica sačuvati svoj identitet već samom činjenicom vlsatitog stvaralačkog genija i stavom, da u svakoj prilici i u svakoj životnoj situaciju bude to što ona već jest. U tom slučaju nema opasnosti, da će netko drugi uspjeti upropastiti ovu lijepu poeziju kojoj je suđeno, da bude kamen međaš suvremene hrvatske poezije.

Lt. dr. Zlatan Gavrilović Kovač,

Adelaide, 17.3.2016.