SVJETLO

Svjetlost podjednako rado obitava u svakom biću.
 U svakome pomnorukom ispisuje svoje poruke.
Njezin zapis, bio uklesan u hrid, bio ponesen valovljem,
bio ovješen o vjetar, u svakome nepozlijeđen ostaje.
Živi.

Zapis je taj, istina, moguće zastrti.
Moguće je okrenuti se licem od njega.
No, tada čovjek sebe, a ne svjetlost, umanjuje.

Bit će da je svrha čovjekova paljenje malih svjetala.
Zasigurno, svakome je dano paliti mala svjetla.
Jednostavan pokret ruke, osmjeh, pogled,
neka riječ, misao i prisutnost sama, može upaliti malo svjetlo.
Katkada, da bi se upalilo kakvo malo svjetlo,
treba proživjeti sav svoj dug i mukotrpan život,
a kadšto je za nj potrebno odmah dati svoj život.

Stjepan Lice