50. HTJETI RADOST NIJE JEDNOSTAVNO

 

 

        “Došao sam vas naučiti da se radujete”, reče Divni Stranac okupljenima.

Radilo se o skupnomu liječenju naroda, zemalja, i mentaliteta. Na redu su bili Židovi. Oni su sjedili pod žalobnim šeširima, odvajkada zabrinuti.

“Ništa mudrije ne znam od radosti”.

        “Ništa luđe nisam čuo”, pomisli jedan pod šeširom.

        Divni se okrenu prema njemu i reče:

        “Jedan od znakova duhovnosti je radost. Ptica obješena kljuna ne pjeva. Tmuran Boga ne vidi”.        

        “Pa kako se radovati, pouči nas”? ustalasaše se šeširi kao crni makovi.

        “Za početak, prestanite se plašiti radosti. Prestanite se osjećati krivima kad se radujete”.

        “Zvuči previše jednostavno”, pomisli drugi pod šeširom.

        Divni se okrenu i prema njemu:

        “Predložit ću ti nešto drugo, prokušan recept, pa ako ti se taj više sviđa... Vreću prosa i vreću ječma pomiješaj, potom razluči ječam od prosa, i pritom drži na tjemenu čašu s vodom a da ne proliješ ni kap, inače... Kad završiš posao, bit će ti od tebe dopušteno da se raduješ što si ga završio”.

        Na licima se načas probudi smiješak prepoznavanja.

        “A vi ostali možete se radovati suprotnomu: što ste izbjegli takav posao”.

        Lica se opet smrknuše, šeširi potuljiše.

        Nitko se nije usudio prihvatiti ni jedan ni drugi model.

 

 

        Kad netko neće, pusti ga neka neće...

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 7. (još neobjavljeno)