"Antropozofska medicina: Što je to što nas liječi? Što se u nama ne može razboljeti?"

 

Antropozofska duhovna znanost vidi čovjeka kao četveročlano biće koje je slika svijeta koje ga okružuje. Čovjeka se vidi kao sliku božanstva, svega stvorenog i nestvorenog. Tako je čovjek - mikokozmos, slika makrokozmosa. U ljudskom biću, njegovoj tjelesnoj vitalnosti i duhovno-duševnom biću snage su planeta i zodijaka.

U čovjeku kao četvoročlanom biću živi mineralno, biljno i životinjsko carstvo, kao i ljudski samostalni duh koji se kao božanska klica ne može razboljeti.

 

Bolest je poremećeni odnos onoga što je u čovjeku duhovno prema onome što je u njemu životinjsko, biljno i mineralno. Liječenje bolesti usmjereno je na jačanje uloge čovjekovog ja – čovjekovog individualnog stvaralačkog duha i na jačanje onoga biljnog u čovjeku – njegove vitalnosti.

Da bi se to postiglo primjenjuju se ljekovita sredstva mineralnog, biljnog ili životinjskog porijekla, kao i različiti nemedikamentozni ljekoviti postupci.

 

Čovjek živi u simbiozi, suživotu s mikroorganizmima. Patogeni mikroorganizmi izazivaju bolest samo ako u čovjeku nađu na pogodan teren.

Patogeni potencijal bakterija više je u vezi s čovjekovim metabolizmom, a virusni s čovjekovim nervnim sustavom.

 

Upale dišnih puteva nastaju kao reakcija na vanjsku ili unutrašnju hladnoću. Zbog toga je važno čuvati tjelesnu toplinu, kako vanjsku, tako i unutarnju.

 

 

Antropozofska medicina

Početkom 20. stoljeća  Suradnjom doktora filozofskih znanosti Rudolfa Steinera s brojnim europskim liječnicima kao duhovni odgovor na sve jači zahvat redukcionističkog i mehanicističkog svjetonazora u sva područja ljudskog djelovanja, nastaju medicinski nazori prošireni rezultatima duhovne znanosti – antropozofije.

 

Rudolf Steiner (1860 – 1925)

Osim znanja s medicinskog studija antropozofski liječnici kroz razgovor i proširenu metodu fizikalnog pregleda bolesnika stječu dojam o duhovno- duševno-tjelesnom stanju bolesnika, na osnovu čega se odlučuju za terapijski postupak koji može biti medikamentozni, pri čemu se osim lijekova oficijelne medicine koriste gotovi ili magistralni lijekovi mineralnog, biljnog, odnosno životinjskog podrijetla, različiti fizioterapijski postupci, terapija

 

umjetničkim izražavanjem, te psihoterapijski razgovor i savjetovanje (biografska terapija).

Jedan od najvažnijih pionira antropozofske medicine bila je nizozemska liječnica Ita Wegman.

 

Ita Wegman (1876 – 1943)

Pioniri antropozofske medicine u Hrvatskoj, odnosno bivšoj Jugoslaviji su bili Klara Župić Dajčeva i Stanislav Župić.

 

Klara Župić Dajčeva(1897 - 1984)

 

Stanislav Župić (1897 -1973)

Švicarski antropozofski liječnik Kaspar Appenzeller je kroz dugogodišnji rad sa pacijentima školske dobi i odraslima razvio posebnu metodu auskultacije srca kojom je mogao postaviti preciznu dijagnozu zdravstvenog stanja cijelog organizma.

 

Kaspar Appenzeller (1927- 1999)

 

Predavanje u Beogradu Zeleni Venac 11, Interfon 2

Petak, 04. 12. 2015.

od 18 do 20 h

 

Dinko Raffanelli

OBRAZOVANJE

-  Studij medicine (Hrvatska)

-  Specijalizacija iz infektologije (Hrvatska)

-  Edukacija iz antropozofske medicine (Švicarska, Njemačka, Hrvatska)

RADNO ISKUSTVO

-  Radio u Domu Zdravlja u Makarskoj, Infekološkoj Klinici u Zagrebu i antropozofskoj bolnici Paracelsus u Njemačkoj

-  Seminarska, predavačka i savjetodavna aktivnost u Hrvatskoj, Sloveniji i Švicarskoj

-  Predsjednik udruge za promicanje i razvoj antropozofske medicine Imela

 

"Antropozofska medicina: Što je to što nas liječi? Što se u nama ne može razboljeti?"

U predavanju će biti riječi o osnovama antropozofskog duhovno znanstvenog pogleda na čovjeka. Zašto se razbolijevamo ?

Zašto s antropozofsko-medicinskog gledišta nastaju infektivne bolesti ?

Nakon predavanja otvoren sam za pitanja slušatelja.

Ulaznica je 100,00 dinara

Zbog ograničenog broja mjesta moli se rezervacija unaprijed na broj:

+381 63 8059526

Đorđe Savić

 

Udruga za promicanje i razvoj antropozofske medicine IMELA Zagreb, Hrvatska