U Kostreni, nadomak križanju putova i prometu, vrevi ljudi koji stalno nekamo žure, za samo desetak minuta strmom cesticom i skalinama spuštamo se do mora i lučice Žurkovo. Miris i svježina mora, šum valova koji oplakuju obalu, kliktaji galeba prate ribarske brodice i čamce koji uplovljavaju u luku remeteći mir i usnulost doživljenog kao u čaroliji. Žamor djece, igra s mačkom i psićem, žene s torbama, svi čekaju na svoj dio plijena. Iznad luke nadvila se Marina, duša koja diše i pulsira srcem ribara, već od ranih jutarnjih sati pa do kasno u noć. Čuje se udar sjekire i bata, zvuk pile, vide se svjetla letlampe, pokoja psovka, onda opet mir i tišina, na trenutak, a čini se vječnost! Čamac je izvučen na suho, razgovor uz pivo i cigaretu, odmor. Stari ribar preplanula lica diže se i nestaje među barkama ...

Barke u luci

vitkim jarbolima

paraju nebo

http://www.diogenpro.com/uploads/4/6/8/8/
4688084/borivoj_bukva_rijeka_hrvatska.pdf

http://budan.blog.hr/

Lp, Borivoj