Treća Plemenita Istina bavi se okončanjem samo-osujećenosti, grabljenja, i cijelog đavolski kružnog obrasca karme koji proizvodi Obrtaj. To okončanje naziva se nirvana, riječ ima tako nepoznatu etimologiju da je jednostavan prijevod izuzetno težak. Dovedena je u vezu s raznim sanskrtskim korijenima koji su njezino tumačenje dovodili u vezu sa značenjem gašenja plamena, ili prosto gašenja (eks- ili de – spiracija), ili prestankom vala, okreta, ili kruženja (vritti) uma.
Posljednja dva tumačenja izgleda, u cjelini uzeto, imaju najviše smisla. Ako je nirvana "de-spiracija", to je djelo onog tko je sagledao uzaludnost pokušaja da zadrži dah ili život (prana) beskrajno dugo, jer zadržati dah znači izgubiti ga. S jedne strane gledano, to izgleda kao očajanje – shvaćanje da život, na karaju krajeva, osujećuje naše napore da ga kontroliramo, da je sveukupno ljudsko stremljenje samo ruka koja iščezava pokušavajući da se uhvati za oblak. S druge pak strane gledano, ovo očajanje provaljuje u radost i stvaralačku moć, po principu izgubiti svoj život znači naći ga, - naći slobodu djelovanja neometanu vlastitom osujećenosti i strepnjom inherentnom pokušajima da se spasi i kontrolora Sepstvo.
Ako se nirvana odnosi na prestanak (nir-) okreta (vritti), termin je sinoniman sa ciljem yoge kako je definiran u Yogasutri – citta vritti nirodha - prestanak kruženja uma. Ovo "kruženje" su misli putem kojih se um upinje da uhvati svijet i sebe. Yoga je vježbanje pokušaja da se prekinu te misli time što se misli o njima, sve dok se uzaludnost tog procesa ne osjeti tako upečatljivo da on jednostavno otpada, a um otkriva svoje prirodno i nezbrkano stanje.
Očigledno je, međutim, da i jedna i druga etimologija otkrivaju isto suštinsko značenje. Nirvana je stanje života koje ishodi kad se hvatanje za život prekine. Pošto je svaka definicija — hvatanje, nirvanu je nemoguće definirati. To je prirodno stanje uma, ,,ne-samohvatanje"; a ovdje, naravno, um nema posebno značenje, jer ono što nije uhvaćeno nije ni znano u konvencionalnom smislu znanja. Popularnije i doslovnije shvaćena, nirvana je iščezavanje bića iz Obrtaja inkarnacije, ne u stanje poništenja, već jednostavno u stanje koje izmiče definiciji i stoga je nemjerljivo i beskonačno.
Dostići nirvanu također je dostići Budinstvo, probuđenost. Ali, to nije dostignuće ni u kakvom običnom smislu, pošto nikakvo stjecanje i nikakva motivacija nisu u pitanju. Nemoguće je željeti nirvanu, ili namjeravati da se ona dokuči, jer sve poželjno i zamislivo kao objekt akcije, po definiciji, nije nirvana. Nirvana se može jedino pojaviti nenamjerno, spontano, kada se u potpunosti sagleda nemogućnost samohvatanja. Jedan Buda, stoga, nije čovjek na položaju. On nije iznad, kao neki anđeo; on nije ispod, kao demon. On se ne pojavljuje nigdje u šest odjeljaka Kotača inkarnacije, a bilo bi pogrešno o njemu misliti kao više vrijednim od anđela, jer zakon je Obrtaja da ono što se uspinje mora se spustiti, i obrnuto. On je nadišao svakovrsnu dvojnost i stoga mu ništa ne bi značilo da o sebi misli kao o superiornoj ličnosti ili duhovnom uspjehu.
nastavlja se...