Dotičem tajnoviti baršun latica ruže

i nježnost otvaranja srca

prema svjetlu upijam..

Zov mekog svitanja

pupoljci koji se odmataju

kao prsti zanesenog djeteta

svilenu mašnicu na maloj

umotanoj glazbenoj kutijici..

Glazba se čuje

kroz proljetni šumor

nevidljivih pokreta

kroz koru majke Zemlje

kapima dozvano sjeme

sada otvara raskoš

svoje postojanosti..

Ja sam sve

i onaj komad neba

kojem se priroda podaje

i ona kapljica kiše

kojoj se žedno tlo predaje.

I sunce koje se prostire po dolinama

čas blagi

čas ludi vjetar

koji šeta planinama..

Moje ime

svaki treperavi listić poznaje

moju dušu

i moje srce

koje u svemu

iza mene

zauvijek ostaje..