Još uvijek moje srce

divlje kuca

i kapci orošeni znojem stvaranja

ne osjećaju umor..

O, prapočetku moga pojavka,

kad je moj duh

lebdio nad vodama

i tamno sunce

čekalo moju ljubav

moju  Gaiu

da je oplodim

sjemenom vječnosti

da je grlim u ekstazi

dok se  duše spremaju

užarenim tlom koračati

živjeti  mojom iskrom

kao kamen

pa travka

do lika čovjeka

koji će se Bogom prozvati..

O, kako sam nježno sfere odmatao

Ja sam Pan

Ja sam onaj koji Jesam

kliktaj u dubokoj šumi

grcaj u plavetnim dubinama

zamah krila leptira,

ali i ruka koja kida ta krila,

noga, koja  gazi skarabeja

zaboravivši svetost jednoga sa svima..

zaboravivši svetost jednoga sa svima

Ja sam stvarao

u magnovenju čistom

dok me svemir darivao

svojom besmrtnošću..

Moja djeca svoju Majku preziru

Kidaju joj srce

ne vidjevši krv

koja kola sve sporije njenim venama..

Io Pan, Ja sam koji jesam,

spiralni rogovi

tajnu iskona otkrivaju

dok  mi ih neuki

pokušavaju podrezati

prilagoditi me svojoj slici

od mene  lutku za gledanje stvoriti

na oltare me uljuđenog postaviti..

Dao sam volju

dao sam ljubav

sada  ne postoji niti jedno

kako bi trebalo postojati..

Volja je zarobljena

ljubav obeščašćena

svijet  preživljava svoj sumrak

u posječenim šumama

i mrtvim vodama

gdje sunce ne može pronaći svoj put..

ja sam  Pan

moja ljubav  Gaia

grli me još uvijek

zanosno

nježno..

Nekoć se Pangeia   naša sfera zvaše

i osta to ime

u akaši spremljeno...

Ja sam koji Jesam

i  nikad nisam rekao

da nemate drugih bogova osim mene

jer sam znao

da ćete svi bogovi postati

jer ste od boga rođeni

vaš put

je mojim koracima utrt

i jednom ćemo se sastati

kada  sve nametnute slike

iskinemo iz okvira

i bez straha

postanemo i ostanemo konačno

to što jesmo

djeca i ljudi

u isto vrijeme

pobjednici sebe

i svijeta koji svjetlo

odvaja od tame,

jer, sve je Jedno

i uvijek će jedno ostati..

>