Pod otežanim granama borova zastala sam promatrajući svoje tragove u snijegu. Duboki i jasni , odlučni da krenu i onim neprobojnim stazama.

Još nekoliko sati i ostavljamo brigama i naporima obremenjenu staru godinu. Hoćemo li se osvrtati na nju s teškim uzdahom ili odmahnuti rukom, tjerajući tako prošlost da se stopi sa bijelim pahuljama snijega i kod prvih zraka sunca pretvori u vodu što teče nekim drugim putevima daleko od nas.

Svakom od nas bila je na poseban način označena. Vidimo li u njoj neku simboliku što nas upućuje da se na kratko preispitamo, vagnemo i odvagnemo one najbolje plodove koje nam je ostavila da ju uzmemo kao hranu za ovu novu, neizvjesnu godinu po svim pitanjima?

Osvrćući se osobno unazad, moram sa čuđenjem priznati da mi je munjevitom brzinom promakla , ispunjena raznim previranjima, preispitivanjima i životnim odlukama. Jedna od njih je bila prekinuti stare obrasce i navike , odbaciti breme koje me pritiskivalo i krenuti dalje na raskrižju puteva. Odlučiti se kojim ću putem krenuti..onim ravnim i dugim , punim zavoja....ili pak onim kraćim, naoko lakšim ali ipak punim preprekama...

Što je bolje? Pustiti srce da šapuće ili slušati glas razuma?Puštam intuiciji da me vodi ...Znam da je ona nepogriješiva..

I nije važno hoće li ova noć biti ona najluđa...ni hoću li je sama provesti ili društvu meni dragih osoba...Nisam ništa isplanirala...Bit će onako kako mora biti!

I vi ne brinite. Skromna ili raskošna trpeza ne odlučuje. Već duša puna blagosti , ljubavi i oprosta....Ostavite vrata otvorena , usprkos hladnoći što se uvlači...Kroz njih će ući i ono nešto ili netko što će vas obradovati...možda samo na tren, ali ipak dovoljno da pamtite kao lijep osjećaj koji vas može nositi u Novoj 2015 godini.

Drago Uredništvo, dragi Magicusi, svako Vam dobro želim i blagoslov Univerzuma :)