Prestrogo shvaćamo igru životnu..Dok gledamo  i slijedimo našu zvijezdu, koja će nas odvesti do  pravoga puta, sve više se udaljavamo od nje, slušajući pravila i naučene poteze drugih: da pošto-poto, moramo pobijediti, jer, život nam je darovan, poput šahovske ploče. Umjesto da život shvatimo kao igru, mi igru shvaćamo kao život.. I glavni cilj nam je, doći do ruba ploče, makar sve svoje igrače izgubili, i ostali na kraju poraženi..

Nije cilj samo pobijediti..

Cilj je shvatiti da  je sve to, samo način da spoznamo, da nismo zarobljenici ploče, ni šahovske kutije, u kojoj ležimo, čekajući da nas netko ponovo postavi i pokrene..

Mi smo bezvremeni igrači, koji su uvijek izvan ploče, a sami učimo, da uz što manje gubitka, dosegnemo sfere u kojima ćemo biti konačno i istinski Kreatori igre, koja se život zove..

Ništa nije konačno, osim nas. Kraljica i Kralj, uvijek su zajedno, bilo da je kraljica na trenutak izbačena iz igre, ona se uvijek pridružuje svom kralju.. dva aspekta Jednote, dva polariteta koja su kroz nas stvorila sve stvoreno.. crno i bijelo, tamu i svjetlo..

To je istinska staza, kojom uvijek ponovo krećemo, dok ne spoznamo, da je sve ipak, samo povratak sebi..