Draga prijateljice

Svakim dijelom sebe sam poklanjao tebi nesebično svoje povjerenje. Radovao  se s tobom tvojoj sreći,plaču i kad su tebi suze lile i meni su u očima bile. Gradio sam  godinama prijateljstvo čuvajući ga od loših namjera. Zatvarao oči na  tvoje mane a vrline isticao kao jedine. Nisi me osuđivala a ni hvalila.Nije te bilo briga.Sad ni sam ne znam koliko sam dobar prijatelj ti bio ? Meni si ti savršena prijateljica ako savršenstvo postoji?

Kada sam ja tebi nešto poželio reći,ti nisi imala vremena ili si govorila da je sve to ok, da će proći  i da je takav život!  Zaista “veliko”razumijevanje sa tvoje strane. Pa sad ne znam prijateljice draga,ko koga ovdje laže? Mislim da sam samo vjerovao da u tebi imam prijatelja.
Nemaš vremena, kao uvijek u nekom poslu, savršena supruga i majka.

A  ja? Kažeš da ja uživam u ovom životu jer imam vremena za sve, točno za sve čak i za tebe draga prijateljice, ali kako se varaš.

Varaš se.

Jednog ćeš se dana okrenuti oko sebe i poželjeti mene punog  blesavih  ideja i vjernog slušaoca. No na tom mjestu neće biti mene, biti će prazno mjesto. Možda ti bude jasno da je tako lako izgubiti prijatelja, a možda i neće, koga briga. U nedostatku tvog vremena i slabe volje da njegujemo prijateljstvo kao što se ljubav njeguje, nekada ćeš možda zažaliti, rekoh možda ??? Ja sam ti dao  koliko sam mogao možda čak i više od toga.
Sad krečem putem onih koji znaju da se smiju. Koji mogu odvojiti vremena za prijatelja.

Dosta za ovaj put draga prijateljice. Do narednog pisma ostaj mi savršena u ovom ludom vremenu lažnih prijatelja!!!