Vječito crtamo krug oko sebe..

Da bi se utvrdili

zaštitili

od zemlje

od neba

od svih od kojih treba

ograđujemo se

stvaramo svemir bez izlaza

dok čeznutljivo kroz zatvorena vrata

nepobit naše volje gledamo

i za otvaranjem čeznemo..

Mislimo da tako treba

od raja

do nekog paklenog kraja

vrtimo se

 od boga do nedraga

 i pijemo tuđe laži

 neistine koje bole

 bježimo od ljudi koji nas vole

tražeći zaštitu od

zapravo samih sebe

 dok srce krvari

i zebe..

 A tako je lako

 tek mrvom vjere u komadić dobrote u svima

 tvrđava se ruši

i krug kao nepobit

ostat će samo sjećanje

u duši...