Vječita nadogradnja čudoređa

i balistika za obranu od

napuhanih istina..

Um caruje

snaga ni iver ne može otpuhnuti

dok srce strpljivo hvata ritam

nad raskalašenom publikom 

željnom poruka

iza zavjese umirućih

Ne može uvijek biti slatkorječivi pjev nebesa

glave ovjenčane laticama ruža i lovorom

ruke nježne od ne-djelanja

oči kristalnih zjenica

...Duša mora odživjeti i drugu stranu

 okrunjena trnjem

 žuljevitih ruku

 bosa i prezrena

dok korača po strmoj litici

 negdje prema vrhu 

gdje sunce čeka

 njen osmjeh

 i opet..

 kada se popne,

  mora prijeći bezdan

  hodajući po žici

 noseći breme srca

 i još teže breme uma..

 Sumanuti šaptači spominju ravnotežu

 a zapravo samo se treba sjetiti

da imamo krila..

amnezija čini svoje...