12 veličanstvenih

 

Ne bavim se politikom, ali povremeno ipak pogledam vijesti.

Sve vijesti, sve postaje na veliko pričaju od hapšenju dvanaest veličanstvenih. Nije važno jesu li krivi ili nisu, INSTITUCIJE će raditi svoje, možda ih optuže i osude, možda ih oslobode…

No u tim vijestima se spominje i jedan od veličanstvnih koji nudi 7.750.000,00 (slovima: sedam miliona i sedamstopedeset tisuća) za kauciju kako bi se branio sa slobode.

Sad se pitam ja a pitaju se i drugi čime se taj čovjek u životu bavio, kakav je posao radio, je li naslijedio neku veliku djedovinu (u Hrvatskoj, mo'š mislit!) kolika mu je imovina kad nudi toliki novac.

Dok „sirotinja“ koja nije svojom krivnjom došla u situaciju da mora kopati po kontejnerima,  gladuje neki se uistinu bahate.

Kako se netko može tako obogatiti, koliki je porez platio i da li ga je platio, ako ima svoj biznis kako i dali plaća ljude koji za njega rade?!

Onda dalje u vijestima govore da gradonačelnik ne mora dati ostavku dok mu ne istekne mandat, da može iz zatvora upravljati gradom. Pa u kakvoj mi pravnoj državi živimo?

Nije li i sisačka županica visoko uzdignute glave izišla iz pritvora i isto tako visoko uzdignute glave ušla u sabor.

Nedavno je osječki/mostarski zatvorenik stigao u Osijek radi privatne tužbe, pratila ga je policija i jako osiguranje.  Pa i to je netko morao platiti.

U normalnoj pravnoj državi netko tko je optužen i osuđen ne bi više nikada smio primirisati politiku i ne bi smio biti nositelj lista i zauzimati visoke pozicije. Možda bi mu trebalo oduzeti i pravo glasa.

A kad smo kod prava glasa i izbora, ne treba zaboraviti da svi mi plaćamo te skupe kampanje. Opet mislim da u nekoj normalnoj državi sa toliko puto siromašnih svaki bi političar morao i trebao platiti svoju kampanju. I bilo bi lijepo kad bi žurili u sabor radi naroda koji ih bira za plaću u visini prosječne mirovine (ne saborske).

Moja je mirovina 2.280,00. A moja prijateljica ima 1.200,00. Ja sam radni vijek provela u kancelariji a ona radeći teške poslove.

Ma trebao bi nam jedan GOLI OTOK.

I kad već njurgam ne mogu zaobići crkvu. Oni se jako brinu za svoje stado, vode sporove radi imovine, a da su pravi PASTIRI onda bi se pobrinuli da u svakom gradu izgrade neku školu, vrtić, da u crkvama propovijedaju i tumače bibliju, a politiku neka prepuste političarima.