Malo moje svjetlo

 

Dugo si putovalo

Malo moje svjetlo

Pod laticama papirnatog lotosa

Krvotokom mog Gangesa

Čini se, stigosmo do… pridigni se i vidjet ćeš ušće

Nećemo se valjda sada ugasiti?

Ne želimo da nam suze zamagle vidike?

Ne brini, ja ne vidim nigdje kraja

Tek bezbroj neočekivanih mogućnosti

Trenutak je, mislim, za tvoje svjetlo

Kresni njime odvažno kao da

Izvlačiš Jockera a ne upaljač iz rukava

I pri tom pališ svoju prvu ili posljednju cigaretu

Užici su uvijek obilježeni marginama

Nema veze ako pri tom ozlijediš papirnate latice

Trenutak je savršen da plamičkom upališ baklju

Na obzorju svijeta

(prijateljici)