Još jedna bajka koja dovršena nije Ali ide svome kraju a svatko je za sebe na kraju sudac i okrivljeni jedino nema "nisam znao" obrane jer se danas svi u znanje svoje zaklinju. Svijesno biće što anđeo jeste donese odluku da ode u mrak i ništavilo što fizikalno jeste, spreman je svojim svjetlom istu pokoriti. Da, vidi on sve što ga na tom putu čeka i da čeka ga gubitak identiteta, zna da sve znanje i svoju moć koju ima mora ponovo otkrivati i on zna da može. I evo ga stigne on sa svojim zaboravom i dočekaju ga drugi anđeli koji su već dugo u mraku fizikalnosti  i za njih svjetlo ne postoji osim u bajkama koje su ipak samo bajke. Anđeo iz svog zaborava prihvati istinu anđela koje je izabrao sam kao Oca i Majku. Pošto  su već dugo u tami fizikalnosti otac i majka prenose malom Anđelu svoju istinu nastalu u fizikalnosti blata nastalu na učenjima blata i podijelama istog  te Istinu malog anđela i identitet ubiju kada je nazovu izmišljenom maštom jer tako su njegovi fizikalni otac i majka ubili njihovu i učili su ih načinima kako se moraju boriti da bi fizičko preživjelo u ovom svjetu.  Anđeo kao nemoćno dijete  prihvati istinu blata kao svoju i počinje tražiti svoj identitet u blatu među raznim identitetima stvorenim u blatu i što ga više traži više tone u isto te preuzima različite identitete do trenutka kada otkrije malu zraku kroz tuđi zapis i tuđe svijetlo prihvati to kao svoju novu istinu i sa tom istom lagano počinje trgovati i sada drugim anđelima prodaje tu istu kroz lijepe riječi i utjehe, moranje i razumijevanje,vjeru i nadu jer to je roba koja sigurno ima kupce u blatu i sve to radi pod raznim opravdanjima kojim je zajedničko da dolaze iz linije manjeg otpora, svaku izmjena energije treba biti adekvatno nagrađena, dajem pa moram primiti, pa što ako dajem smeće i primam smeće a ja to  "ne znam", moje namjere su dobre i nikako to nije trgovina nego razmjena energije u kojoj ja dajem svoje "znanje" i rastjerujem tamu tamo nečiju. O ne, ne Anđele, ti samo jačaš tamu jer se klanjaš njezinoj “laži“ istoj laži koju širiš dalje kao  istinu, ali i dalje se nadaš i vjeruješ da postupaš ispravno i živiš u očekivanju da za isto nagrađen ćeš biti? Pa naravno da hoćeš u konačnom sudu koji traje vječno a sudac jesi, sudac svjetla koje jesi i koje ne priznaje nisam znao kako sam se u Demona iz anđela pretvorio. Oooooo znao si znao jako dobro, ti blato koje se Čovjekom nazivaš koji vidiš neprijatelje oko sebe i boriš se s njima jer se suočiti sa identitetom u Sebi ne želiš, hraniš se tuđom “patnjom“ i svojom “dobrotom“, Vidiš sve kurve oko tebe ali bludnicu u sebi ne želiš vidjeti niti priznati, Vraga i sotonu kriviš i vidiš u drugome a u isto vreme puziš pred njim u umu svome i  Boga zazivaš. Izdao si sebe ti odricanjem od svog identiteta.   Ma ne brinite se, ovo samo je bajka koju Vi završavate, to bih vam obećao ali ne mogu jer ste to Vi davno obećali sebi. Mogu  samo potvrditi da Nikada nije kasno i ne može biti za vaš identitet, želim vam sretan put kući.