Rođen: 24. rujna 1887. u Đelekovcu
Ubijen: 21. lipnja 1942. u koncentracijskom logoru Jasenovac

Završio je samo osnovno školovanje, ali svojom bistrinom izrastao je u predstavnika narodne inteligencije svoga vremena i borca za socijalnu pravdu.

Pisati je počeo kao zreo čovjek. Pseudonim Miškina prvi put je koristio pišući nekrolog Antunu Radiću.

Objavljivanje prve zbirke novela 1926. Za svojom zvijezdom izazvao je polemike i rasprave u književnom i političkom životu Hrvatske.

Objavljujući drugu zbirku, glasovitu Trakavicu 1935. Miškina u pogovoru kaže da je njegova prva knjiga izazvala senzaciju i uzbunu jer ju je napisao seljak, dojučerašnji kumek i analfabet; član staleža koji je dobar i potreban kad šuti, radi i daje, a nipošto prigovara.

Što su se više gospodarske i političke prilike pogoršavale pred II. svjetski rat, Miškina izrasta u zapaženog pripovjedača.
I Trakavica i Krik sela umjetnički su dotjeranije i izražajnije proze.

Njegove pjesme pretežno su retorične i prigodne, bez snažnog realizma, ali sa socijalnim mislima.

On piše i niz političkih članaka i brošura, ostajući uvijek radićevac. Premda je napisao i raspravu s naslovom Zašto hrvatski seljak nije komunist, to mu nije pomoglo da ne bude svrstan u protivnike, te je nekoliko puta uhićen, ispitivan i na kraju otpremljen u logor odbivši postati zastupnikom u ustaškom Saboru.

Odveden je u Jasenovac, a zatim u logor Stara Gradiška, odakle je vraćen u Jasenovac. Pomno prikupljajući podatke o njemu, književnik Zvonimir Kulundžić u knjizi Miškina, presjek kroz stvarnost hrvatskog sela od Khuena Hedervaryja do poglavnika zaključuje da je Miškinin martirij bio završen 21. lipnja 1942. u ciglarskoj peći ustaškog logora smrti - Jasenovca.