Gledam Ti usne...dok govoriš....

Gledam Ti...riječ...

Dođe mi...da poljubim...riječ...

Ona je jedna...i...i besmrtna.....

Usne pred njom...blijede...prolaze...i...opet...dolaze...

Poljubila...bih ti riječ...

Jer...to...si Ti...

Neprolazni....

 

MOJIH TISUĆU A TVOJA JEDNA

Mojih tisuću, a tvoja jedna, neka se spletu i sačine kolo na svadbi sunca i punog mjeseca,

Neka se tvoja ne raspozna od Mojih, neka se svjetlo ne dijeli od svjetla.

Jedna i tisuću zvijezda svadbuju, kolo okreću, pa se susreću, u tisuću jedna, u jednoj tisuća.

 

IZAĐI MJESEĆE

Izađi mjeseće, zatalasaj more...daj mu vjeru da će Te dosegnuti....

Nije važno...ako neće...važno je da se more...razbrazda...u...brda...i dolove...

U skokove vjere u nemoguće - važno je mjeseće, da ga uzibaš...grudi mu otvoriš...

I...sobom...ga...osvjetliš....

Važno je, Gospode, nemati vremena za nadu i razum...

Već samo...za čežnju i vjeru....

 

Cvijet ne zna...kako ju otvara...ni...

....kako ju....zatvara....biti...cvijet...cvijetu...je....dovoljno

saznanje....što je mudrije...od kretnje...cvijeta...kojom otvara čašku...na...

...na...dodir...sunca....

 

Kad vječnost siđe u lik...čovjeka...ona brižno skupi sve naše...trenutke

...iz vječnosti....poispadale....

 

Zapisala Vesna Krmpotić