Netko je vidio

tragove na vodi..

Pitaju me

kako naučih hodati

po površini?

A ja rekoh:

"Ne znam to,

ja sam samo oblutak,

bačen zaigranom rukom

vječnog djeteta Boga,

koji je želio

što više krugova iza mene

prije nego dno dotaknem

i valovi me prekriju..

Svakim krugom,

dotaknut ću nešto, 

i raspršiti se

kroz moje dotaknuće

u bezbroj novih krugova

zaboravivši odakle sam počela

i gdje mi je kraj..

Dotaknut ću zvijezde padalice

koje nikad želje neće ispuniti

podići ih sa zemlje

smjestiti negdje usred Srca koje voli

i pretvoriti ih u zvijezde radosnice,

zvijezde željilice,

zvijezde nebesnice..

Dotaknut ću i usne

svojim krugom od morske pjene

one usne

koje nikad izgovoriti neće

istinske riječi oprosta

a ja sam ga bezbroj puta

na krilima golubice

kroz utvrdu moga srca

u nebo slala..

Raširit ću se

plavim valovima malim

Do obale tišine

gdje će samo nijemi pogledi

govoriti umjesto svih

neizrečenih riječi ljubavi..

Onda ću prošetati sanjivim plavim ulicama

čekajući neke susrete

koji trebaju biti

a čini se da nikad neće..

I nakon svega

iako ne bude ono što treba biti

otići ću 

smirajem ispraćena..

Moju knjigu duše

vjetar će pod otvorenim prozorom čitati

a onda je visoko podići

i u ocean vratiti,

onom oblutku

koji na dnu u pijesku spava

ne znajući

kako je tamo došao

i gdje će njegovi tragovi

završiti...