Što sve nije proživjela i doživjela u svom 35-godišnjem životu! Svjedočila je gradnji obližnjih kuća, asfaltiranju ceste, domovinskom ratu...iznad nje letjele su rakete uperene na Zagreb, u njenom hladu sjedili su pripadnici 153. ratne brigade...

Iz ljeta u ljeto širila je grane i upućivala ih sve više i više u nebo dok nisu visoko prerasle krov obiteljske katnice...i tu počinje njezina tragedija.

Onoliko koliko je stablo visoko i široko, toliko je dubok i široko razgranat i njezin korijenski sustav. Prvo se korijenčićima probila u kanalizacijsku cijev...i začepila je.

Bio je to početak kanalizacijske sage koja je izvukla previše novca iz već ionako stanjenog novčanika vlasnika.

Zemljani radovi, otkopavanje septičke jame, dijagnoza sofisticiranim kamericama...

Vodoinstalaterski troškovi začas se popnu do neba.

Naišli su na debeli brezin korijen koji je godinama crpio sokove iz zdrobljene kanalizacijske cijevi a onda je i potpuno začepio.

Nije bilo druge nego taj korijen prerezati nadajući se da nije i onaj najvitalniji golemom stablu nad njim.

Bilo je to prije tri mjeseca...breza je postupno gubila list i grančice...korijen je ipak bio žila kucavica...

Teška srca donesena je odluka: breza mora van!

Koliko će samo nedostajati...

Kad bi samo naše pjesnikinje pronašle neku svoju pjesmicu o nekoj brezi...i dodale je u komentar...kao epitaf veličanstvenom biću koje je uljepšavalo, štitilo i branilo...a sad će završiti kao ogrjevno drvo.

Pet elemenata u životu jedne breze zatvara svoj krug.