Kad čovjek nauči da pusti um da radi na miru tako da funkcionira na integrativni i spontani način koji mu je prirodan, počinje pokazivati posebnu vrstu „vrline" ili „moći" koja se naziva te. To nije vrlina u sadašnjem smislu moralne čestitosti, već u starijem smislu djelotvornosti, kao kad čovjek govori o iscjeljujućem djelovanju biljke. Te je, još, neizvještačena, spontana vrlina koje se ne može odgojiti ili imitirati hotimice.
(Centralni princip zena o ,,ne-umu", ili wu-hsin, nalazi se već kod Čuang-cea.
Tijelo kao osušene kosti.
Um kao pepeo;
Pravo je to znanje,
Ne upinjati se da saznaš otkud.
U tami, u neznanju,
Bez-umno (wu-hsin) ne može planirati; — Kako se taj čovjek drži?)
Lao-ce kaže:
Superiorno te nije te,
i tako ima te
Inferiorno te ne odvaja se od te,
i tako nije te.
Superiorno te je ne-aktivno (wu-wei) i besciljno.
Inferiorno te je aktivno i ima cilj.
Doslovan prijevod ima snagu i dubinu koja se gubi takvim parafrazama, kao: „Superiorna vrlina nije svjesna sebe kao vrline, i stoga je zaista vrlina. Inferiorna vrlina ne može bez vrline, i stoga nije vrlina."
Kad bi konfucijevac preporučio vrlinu koja zavisi od izvještačenog pokoravanja pravilima i propisima, taoista bi ukazao da je takva vrlina konvencionalna i nije prava. Čuang-ce je sastavio izmišljen dijalog između Konfucija i Lao-cea:
„Kaži mi", reče Lao-ce, „ od čega se sastoji milosrđe i dužnost prema susjedu?"
„Sastoje se", odgovori Konfucije, „od sposobnosti čovjekove da se raduje svim stvarima; i od sveopće ljubavi, bez elementa sepstva. To su odluke milosrđa i dužnosti prema susjedu. "
„Kakva priča!", uzviknu Lao-ce. „Zar sveopća ljubav ne proturiječi sebi? Nije li tvoje isključivanje sepstva pozitivna manifestacija sepstva? Gospodine, ako biste vi htjeli da Imperija ne izgubi izvor prehrane — evo univerzuma, njegova je pravilnost vječna; evo sunca i mjeseca, njihov sjaj je neprestan; evo su zvijezde, njihovo grupiranje nikad se ne mijenja; ovdje su ptice i zvijeri, oni su u stadu bez razlike; ovdje drveće i žbunje, oni rastu nagore bez, izuzetka. Budite kao oni; pratite Tao i bit ćete savršeni. Čemu onda ova uzaludna borba s milosrđem i dužnošću prema susjedu, kao da lupate po dobošu tražeći bjegunca. Avaj! Gospodine, mnogo ste zbrke unijeli u čovjekov um.
Taoistička kritika konvencionalne vrline odnosila se ne samo na moralnu sferu, već i na umjetnosti, zanate, i trgovinu. Prema Čuang-ceu:
Č'ui, majstor zanatlija, crtao je krugove rukom bolje nego šestarom. Prsti su mu se tako prilagođavali prirodno prema stvari s kojom je radio da nije bilo potrebe da prikriva pažnju na to. Mentalne su mu sposobnosti, zbog toga, ostale Jedno (t. j., integrirane), ne nailazeći na prepreku. Da bismo bili nesvjesni stopala, cipele treba da su lake. Da ne. bismo bili svjesni struka, opasač treba da bude labav. Inteligencija koja je nesvjesna pozitivnog i negativnog podrazumijeva da je srce (hsin) opušteno ...A onaj koji, počinjući opušteno, nikad nije opušten, nesvjestan je opuštenog u opuštenosti.
Kao što majstor svog zanata koji je ovladao teom može i bez vještačkog pomagala, tako i slikar, muzičar, ili kuhar nemaju potrebe za konvencionalnom klasifikacijom svojih umjetnosti.
Tako Lao-ce kaže:
Pet boja zaslijepit će čovjeku vid.
Pet zvukova zaglušit će čovjeku sluh.
Pet okusa otupit će mu čulo okusa.
Potjera i lov načinit će ga divljim.
Stvari do kojih se teško dolazi pokvarit će mu vladanje.
Stoga mudrac opskrbljuje stomak a ne oko.
Ovo se nikako ne smije shvatiti kao mržnja jednog askete prema čulnim zadovoljstvima, stvar je upravo u tome da se osjetljivost oka na boje umanjuje utvrđenim stavom da postoji samo pet pravih boja. Postoji beskrajni kontinuitet nijansi i sabiti ih u odjeljke sa nazivima odvraća pažnju od te tananosti. Zbog toga „mudrac opskrbljuje stomak a ne oko", što će reći, sudi po konkretnom sadržaju doživljaja, ne po njegovom skladu sa čisto teoretskim standardima.
Sve u svemu, te je nezamisliva oštroumnost i stvaralačka moć pri spontanom i prirodnom djelovanju — moć koja biva blokirana kad čovjek pokuša da njom ovlada formalnim metodama i tehnikama. Isto je i sa stonoginom vještinom da koristi stotinu nogu odjednom.
Stonoga je bila sretna sasvim,
Sve dok je kornjača u šali
Ne upita: „Koja noga ide poslije koje?"
Smetena sva stonoga leže. „ O sudbe moje!"
I stonogi misli počeše da se roje,
Razmišljajući kako da se pokrene.
Duboko uvažavanje tea prožima cjelokupnu kulturu Dalekog istoka, čak toliko da je postao osnovni princip svake umjetnosti i zanata. Mada je točno da te umjetnosti koriste ono što je, za nas, veoma teška tehnička obuka, stalno se ima na umu da je svaka obuka samo drugorazredno sredstvo, a da je vrhunsko umjetničko djelo uvijek s primjesom slučajnosti. To nije tek majstorsko prikrivanje slučajnosti, stav spontanosti pri čemu se umišljenost ne primjećuje. To leži na daleko dubljoj i pravoj osnovi, jer kultura taoizma i zena nudi da čovjek bude osoba koja će, nenamjerno, postati izvor čudesne slučajnosti.
Taoizam je izvorni kineski put oslobođenja koji je, u spoju s indijskim mahajana budizmom, proizveo zen. To je oslobođenje od konvencija i oslobođenje stvaralačke moći tea. Svaki pokušaj da se on opiše i formulira riječima i misaonim (jedan-po-jedan) simbolima mora ga, neizbježno, izopačiti. Ovo poglavlje, tako napisano, čini se da je neka „vitalistička" ili „naturalistička" alternativa. Jer su zapadni filozofi omađijani otkrićem da ne mogu misliti izvan izvjesnih dobro utabanih staza — da, ma koliko pokušavali, njihove „nove" filozofije postaju potvrda prastarih stavova, monističkih ili pluralističkih, realističkih ili nominalističkih, vitalističkih ili mehanicističkih. To je stoga što su to jedine alternative koje misaone konvencije pružaju, i oni ne mogu raspravljati ni o čemu a da ga ne izlože u svojim vlastitim terminima. Kada pokušamo da pridodamo treću dimenziju dvodimenzionalnoj površini ona će, neophodno, izgledati kao da manje ili više pripada ovim dvjema alternativama dužine i širine. Po riječima Čuang-cea:
Da je jezik podoban, jedan dan bio bi sasvim dovoljan da se izlžzi Tao. Budući nepodoban, toliko je potrebno da se objasni materijalno iskustvo. Tao je nešto s one strane materijalnog iskustva. On se ne može prenijeti ni riječima ni šutnjom.