U svim planetarnim religijama i vjerovanjima zastupljeno je mišljenje o tome da svako ljudsko biće ima dušu.
Zvanična znanost nam s druge strane tvrdi da na planeti živi samo jedna ljudska vrsta pod nazivom Homo sapiens sa mnogim varijacijama haplotipa.
Ako se osvrnemo oko sebe primjetit ćemo da nas religija i zvanična znanost donekle zbunjuju, najviše zbog toga jer se svi ljudi ne ponašaju isto.
U stvari, bez obzira na navodno postojanje duše kod svih ljudi, bez obzira na navodnu pripadnost jednoj te istoj vrsti, mnogi pripadnici uopće nemaju empatije, neki su potpuno letargični čak i na najgora zvjerstva i mučenja, a neki, pak, uživaju u nanošenju psihološkog i fizičkog bola svemu oko sebe, dok neki nemaju osjećaj kajanja, ni žale za ičim zlim što su učinili.
Je li moguće da se biće s dušom može tako ponašati?
Slavni metafizičar George Ivanovich Gurdjieff (1873.- 1949.) je početkom XX vijeka napisao:
„Značajan postotak ljudi koje svakodnevno srećemo na ulici su potpuno prazni iznutra, kao da su već mrtvi. Sretni smo što ne znamo i ne možemo vidjeti koji ljudi su takvi. Kada bi znali koliki je broj ljudi među nama u stvari mrtvih i da takvi upravljaju našim životima, poludjeli bi od strave.“
Gurdjieff ne samo da je smatrao da ljudi bez duše, isprazni automati-mašine, žive među nama – već je bio siguran da oni upravljaju našim životima i sudbinama i da ih je većina u vrhu piramide vlasti.
Dvije vrste fizički iste, ali esencijalno različite.
No neki od modernih znanstvenika su primijetili određene razlike između normalnog ljudskog bića i onih koji nam psihološki i karakterno uopće ne sliče, njih znanstvenici nazivaju psihopate.
Prije nepuna tri desetljeća smatralo se da psihopati uglavnom dolaze iz kriminalnog miljea, iako je povijest pokazala da su psihopati puno puta upravljali državama, carstvima, vojskama, tajnim službama, politikom, javnim životom, znanošću, religijom, ali samo je šačica znanstvenika predočila istinu koja je zaista strašna baš onako kako je to Gurdjieff rekao.
U takvim istraživanjima je najviše postigao fenomenalni Andrzej Lobaczevski koji je naše trenutno društvo opisao kao patokraciju – vladavinu psihopata.
Kao da ovakvo saznanje nije dovoljno šokantno, današnja znanost na sve načine pokušava da ignorira istraživanja Lobaczevskog i njemu sličnih jer se na takav način otkriva da na našoj planeti u stvari ne živi jedna vrsta, niti da svi imamo dušu.
Gnostika Borisa Mouravieffa
Boris Mouravieff
U seriji knjiga pod nazivom „Gnostika“ koje je napisao metafizičar Boris Mouravieff stoji da ljudsko biće koje ima dušu posjeduje potencijal za aktivaciju viših emocionalnih i intelektualnih centara koji se donekle, ako ne i u potpunosti poistovjećuju sa višim čakrama.
Mouravieff dve ljudske vrste dijeli na adamičnog i pred-adamičnog čovjeka. U trećem dijelu Gnostike, Mouravieff piše:
„U prvom dijelu Gnostike dotakli smo se koegzistencije dve esencijalno različite rase na planeti, jedna je ljudska, a druga je antropoidna.
Adamični čovjek i pred-Adamični čovjek se u biti fizički uopće ne razlikuju zbog genetičkog mješanja između dve rase. Danas je uobičajeno da se karakteristike oba tipa mogu naći u svakoj obitelji.“
Mouravieff je takođe naveo da pred-Adamični čovjek nema više centre, dok Adamični čovjek ima mogućnost prave spiritualne evolucije koja može doći jedino s buđenjem svijesti i učenjem, osim toga jedan ima dušu, a drugi je nema.
Osim ovih razlika obe vrste su gotovo identične, obe rase imaju niže centre, istu strukturu, ali esencija im je potpuno različita kao i nastanak.
Oscar Wilde
I Oscar Wilde je napisao: „Životni cilj svakog pravog ljudskog bića je samo – razvoj. Mi smo se rodili na ovoj planeti da bi shvatili pravu prirodu svega.“
Gurdjieff je takođe bio svjestan mogućnosti razvoja čovjeka s dušom. O onima bez duše nije puno ni pisao jer je njihova mogućnost napretka izuzetno limitirana ako je uopće i ima.
Gurdjieff je otkrio da ljudi bez duše nemaju mogućnost samo-promatranja i spiritualnog napretka to jest buđenja. On je napisao:
„Samo-promatranje pomaže čovjeku da shvati kako je potrebno da se mijenja. Kada ljudsko biće promatra samo sebe tada će samo-promatranje dovesti do sigurnih projmena u unutrašnjem procesuiranju.
Ljudsko biće tada počinje razumijevati kako je samo-promatranje instrument samo-promjene, točnije način buđenja.“
Ovaj citat na jednostavan način objašnjava zašto neki ljudi razmišljaju o unutrašnjim procesima i napretku, a neki ne.
Sasvim je logično zaključiti da ljudi bez duše, koji nemaju mogućnost spiritualnog napretka i povezivanja sa svojim „višim ja“, ne mogu razmišljati o stvarima koje nas muče.
Misterij nastanka. Pitanja je puno, a odgovora malo.
Koliko puta ste se pitali, kako smo nastali, što nam se događa nakon smrti, vjerojatno ste sebi postavili i jako puno pitanja povezanih sa svakakvim misterijima i nepoznanicama van fizičkog svijeta.
Ljudsko biće koje nema više centre ne može postavljati takva pitanja. Pred-Adamičan čovjek će se konstantno okretati i fokusirati prema fizičkom i materijalnom jer sve drugo ne može pojmiti niti ga interesira.
No univerzum nije napravljen u isključivo crno bijeloj tehnici. Postojanje u niti jest dualno; negativno, okrenuto k sebi – sebično, i pozitivno; okrenuto k pomaganju drugih – nesebično, ali između ekstrema postoje svakakve nijanse sive.
Ako bismo na jednu stranu postojanja ljudi na ovoj planeti stavili materijalnog čovjeka koji nema trunku morala, empatije i kajanja – čovjeka bez duše – ultimativnog energetskog vampira koji jedino želi zadovoljavanje svojih potreba kroz materijalnu i energetsku satisfakciju i ako bismo na drugoj strani ljudskog postojanja stavili čovjeka s dušom, sa empatijom i osjećajem za suradnju i pomaganje drugima, moramo shvatiti da su obje strane ekstremi jedne slike.
Villiam of Occam
Villiam Occam je stvorio matematički postulat koji nosi ime ‘Occam oštrica’ u kojoj ukratko stoji: „Najjednostavnije rješenje je obično pravo rješenje. „
Uz Occamovu oštricu dodala bih i najvjerojatniju mogućnost da je univerzum, na nama još uvijek nepoznat način, načinjen s nevjerojatnom harmonijom, vjerojatno su zbog tog razloga mnogi mislioci i hommo Universalis težili ka zlatnom rezu i potpunoj harmoniji.
Ako uzmemo u obzir obje stvari, vrlo je moguće i logično da između dva ekstrema ljudi bez duše i ljudi s dušom postoje i oni koji se zbog nekog razloga približavaju jednom od ekstrema u nizovima različitih nijansi.
Metafizičari sve ljude koji nisu krenuli putem preobražaja, propitivanja i učenja, jednom riječju buđenja, nazivaju organski portali, psihopate smatraju pokvarenim ili defektnim organskim portalima.
Harvey Clickey je u svome dijelu ‘The Mask of Sanity’ izuzetno dobro opisao nekoliko najčešćih vrsta pokvarenih i defektnih organskih portala od klasičnog psihopate i sociopate do narcisa koji je u stvari mali ili vrtni psihopat.
Koliko smo se u stanju suočiti sa zlom u nama i oko nas?
Koliko smo u stanju istine podnijeti i vidjeti?
Clickey je ljude bez duše opisao kao osobe koje savršeno oponašaju ljudsku osobnost, ali ostavljaju utisak svakom pažljivom posmatraču da nešto fali; Clickey je napisao da su oni:
“ Suptilno refleksne mašine koje savršeno oponašaju ljudsku osobnost .“
Naravno da je ovaj opis povezan sa kliničkim slučajevima psihopata, to jest onima koji su pali u ruke zakona, jer im je njihov program o samokontroli i samo-prezervaciji prestao funkcionirati, pa su se dali uhvatiti.
Većina ljudi bez duše, ili u krajnjem slučaju organskih portala, neće kršiti zakon, u stvari biće stup društva, imat će poslove, kuću, porodicu, hobije, naći ćemo ih svuda oko nas na svim nivoima hijerarhijske ljestvice, no još jednom moram ponoviti njih neće interesirati stvari koje interesiraju ljude s dušom koji su krenuli na put buđenja.
Izgon iz raja, Michelangela di Lodovico Buonarotti Simonija, freska iz Sikstinske kapele u Rimu
Mouravieff je vrlo jasno napisao kako je nakon „pada“ ili izgona iz raja Adamičan čovjek izgubio direktnu vezu sa našim višim ja (taj „pad“ nema veze s pričom iz Biblije), u stvari su mu se ugasili viši centri koji omogućavaju takvu vezu, no potencijal je ostao.
Ljudi bez duše nemaju takve potencijale i rade im isključivo niži centri koji i te kako crpe energiju iz svega oko sebe, iz prirode – što lako možemo vidjeti neupitnim izrabljivanjem planetarnih resursa do krajnjih granica, iz drugih ljudi, a naročito crpe energiju od onih koji imaju potencijal za rast.
Tek kada shvatimo da u stvari na Zemlji postoje dvije paralelne vrste, kad shvatimo da smo se s vremenom toliko pomiješali da u jednoj obitelji možemo naći entitete sa dominacijom oznaka obje vrste, tada pradavne priče o „miješanju krvnih linija“ dobivaju potpuno novo značenje.
Važno je i shvatiti da sve do trenutka kada počnemo sa učenjem i potragom za istinom svi smo mi neka vrsta portala, čak i ako imamo dušu, Mouravieff je jasno rekao radi se o potencijalu razvoja viših centara, na nama je želimo li krenuti tim putem ili ne.
Ako pogledamo način na koji se stvarala znanost, filozofija i gotovo sve religije, kroz mnoge se neupitno provlače materijalističke oznake svijeta, čovjeka odvojenog od stvoritelja i stvoritelja koji ima prikazu materijalnog bića.
S pravom se pitam pod čijim je uticajem stvoreno sve što nas danas oblikuje.
Živimo li mi u svijetu koje su oblikovali ljudi bez duše?
V.S. Ramachandran neuroznanstvenik sa Univerziteta Kalifornije u San Dijegu je u nedavnom intervjuu na pitanje o značenju duše odgovorio sledeće: „Besmrtan duh kojeg nazivamo duša – koji bi trebao postojati negdje u ljudskom mozgu – to je potpuna besmislica. Vjerovati u tako nešto, je potpuna besmislica.“
Ovakvih primjera je jako mnogo, ali sa druge strane samo na primjeru reinkarnacije ima toliko saznanja o kojima su se radile znanstvene studije, pa ako postoji mogućnost reinkarnacije onda bi se trebali zamisliti, koji je to dio koji „preživi“ nakon što tijelo umre.
Većini je jasno da bi to trebala biti duša, no očigledno nekima to nije moguće, jer nemaju takvu mogućnost poimanja, jer dušu nemaju ili se nisu počeli „buditi“.
New Age predstava čovjeka, ali nije li ovo objašnjenje idealizirana predstava čovjeka s dušom koji je aktivirao sve centre?
Ljudska vrsta s višim centrima koji imaju potencijal rasta imaju dušu, koja je pak defragmentirani dio veće cjeline, no mnogi su metafizičari upozorili da osim individualne duše postoje i skupne duše na drugim nivoima postojanja, na našoj planeti su to skupne duše životinja i velikih biljnih zajednica.
Mouravieff je napisao da je Adamičnog čovjeka stvorila viša sila, ali pred-Adamični čovjek je proizvod napretka iz nižih oblika života, točnije primitivnih hominida.
Znači li tada da i ljudi bez INDIVIDUALNE duše imaju, nazovimo to tako, skupnu dušu nalik životinjama, ako su nastali razvojem iz primitivnih hominida baš onako kako nas to uči antropološka paleontologija.
Knjiga: The Fourth Way – Teachings of G.I. Gurdjieff od P.D. Ouspenski
P.D. Ouspenski je u knjizi ‘The Fourth Way „ili“ Četvrti put „koristio Gurdjieff koncepte napretka ljudi kroz samo-razvoj koji možemo ostvariti uz pomoć kombinacije tri tradicionalna puta metafizičkih škola, stvarajući jedinstveni četvrti put.
Naravno da je ovakav način razvoja predodređen ljudima s potencijalom, no iskreno se pitam mogu li ljudi bez potencijala, bez duše, napredovati bez obzira na put koji odaberu?
Ouspenski je u ovom djelu shvatio da su prijašnji putevi spiritualnog ljudskog napretka bili povezani s religijom kroz varijacije puta razvoja; jogija, fakira i monaha, no takvi se „putevi razvoja“ uopće nisu mijenjali s vremenom zbog religioznih dogmi i doktrine, zbog toga se nisu ni napravili značajni skokovi u ljudskoj svesti.
Ouspenski smatra kako četvrti put nije definiran i razlikuje se od čovjeka do čovjeka, no objedinjuje elemente sva tri tradicionalna puta u najboljem odnosu.
Metafizičari su u različitim djelima u posljednjih nekoliko tisuća godina pisali i raspravljali o miješanju krvnih linija, iako to možda izgleda gotovo suludo, dovoljno je pogledati oko nas i vidjeti da i naša rasa koji nazivamo Homo sapiens ima različita obilježja, koja obično povezujemo s pigmentacijom kože i oblikom očiju.
No isto tako je moguće da ispod te podjele ima još jedna o kojoj se zapravo ne piše i ne govori iz jednostavnog razloga, što je možda balans poremećen i vrlo moguće zbog toga što je čovjek s dušom u manjini, i što oni koji nemaju dušu ne bi željeli da im najslasniji visoko energetski obrok s dušom nestane sa menija ili da takvi shvate kako ih se sprečava na sve načine u razvoju, traganju istine i nastavku evolucije.
Je li to stvarni razlog zbog čega se krije miješanje krvnih linija?
Naše dve DNK su se toliko izmješale da se sa stanovišta današnje genetike ne može vidjeti razlika između jedne i druge vrste, postoje tragovi, postoje uzorci ponašanja, karakterne osobine, genetski materijal obje rase se toliko pomiješao da možemo predočiti koliko nam je DNK „zaprljana“.
Organizirana silovanja kroz ratove i mirnodopska silovanja, ubijanja, genocidi, democidi, vjenčanja unutar određenih porodičnih krvnih linija i ugovoreni brakovi sada dobijaju potpuno novo značenje, zar ne?
Je li izvor svega zla u potpunoj bezobzirnosti ljudi bez duše – psihopata?
Ljudima s dušom vjerovatno ne bi palo na pamet da rade bilo šta od navedenog.
Pred-adamični čovek, ljudskom biću bez duše, nije bio problem i nije ni danas stvarati takve užasne stvari, recimo da ih je, povijesno gledano, najlakše pronaći po djelima i htjenjima koje se normalnom ljudskom biću čine nepodnošljivim i nenormalnima. Unutar jedne te iste obitelji zasigurno imamo ljudi iz jedne i druge vrste.
Uzimajući u obzir Occam i harmoniju zlatnog reza onda bi polovina ljudi trebala biti bez duše, a polovina s dušom, no – slobodno me ispravite ako griješim – ja zaista nemam osjećaj da je samo polovina ljudi bez duše u ukupnom broju stanovništva, gledajući strahote koje se milenijima događaju na planeti, čini mi se da je možda u pitanju po ljude s dušom puno gora računica.
Je li moguće da je u pitanju eventualna simetrija u tri dijela, određen broj psihopata, pokvarenih ili defektnih organskih portala – ljudi bez duše, i isti toliki broj ljudi s dušom koji su aktivirali svoje potencijale rasta i razvoja i na drugoj strani organski portali koji su negdje u nekakvom centru i kojih ima najviše.
Dr Robert Hare, koautor mnogih knjiga o psihopatiji, od kojih je jedna od najpoznatijih „Snakes in Suits: When Psichopaths Go to Work.“
Robert Hare, vodeći znanstvenik na polju psihopatije je izjavio, da psihopata ima oko 1%, no on je u tu brojku ubacio samo kliničke slučajeve, Martha Stout je priznala da se tek jedan od 25 psihopata uhvati, znači li to da je psihopata svih vrsta od sociopata i utilitarista do narcisa oko 25% ljudstva, ako bi pratili neku normalnu simetriju onda bi i ljudi s dušom trebalo biti isto toliko, ostatak od 50% bi bili nedefektni organski portali i ljudi koji se nisu počeli buditi ili ne razvijaju svoje potencijale zbog svih mogućih zamki društva koje nije načinjeno po mjeri nekoga tko se želi spiritualno razvijati?
Iskreno se nadam da sam pogriješila u računici.
Koliko je ljudi s dušom ostalo bez nje kroz procese mučenja psihopata?
Vjerojatno se pitate kakvi su to ljudi s dušom koji ne razvijaju svoje potencijale, vjerojatno su to ljudi koje su psihopati mučenjem doveli do ruba ponora, koji se u metafizičkom svijetu naziva „soul smashing“ ili ubijanje duše, ovakva me stvar i mogućnost najviše strave ali poznajući način na koji sociopate djeluju, jedan od perfektnih zločina im je prisiljavanje normalnih ljudi da počine nevjerojatne zločine uz indoktrinaciju, mučenje, kondicioniranje i dehumanizaciju.
Tipična predstava alkemičara, koji promjene radi na materijalnom i fizičkom planu, nije li to stranputica?
Mnogi metafizičari smatraju da je potrebno aktivirati DNK, kako bi se aktivirali viši centri.
U istraživanju ruskih znanstvenika saznali smo da jako puno toga ne znamo o našoj DNK, pa je vrlo moguće da je metafizika u ovom slučaju bila u pravu.
Nije li to u prenesenom značenju „kamen mudraca“ ili filozofski kamen, stvarana alkemija unutar nas samih, a ne bezobrazna materijalistička stranputica o pretvaranju olova u zlato.
Nije li spiritualni razvoj i aktiviranje viših centara u stvari pretvaranje olova u zlato, ljudi bez duše to nisu mogli shvatiti. Njima je zlato ostalo zlato, a olovo tek olovo, ništa više.
bglavac
edin.kecanovic
