Neki se bude trenutno,

da bi druge pratili,

neki polako,

nježno,

da bi uspavane duše shvatili..

Ima onih, koji kad se bude,

prvo u vrt svoj zađu

naberu cvijeća

i stave nekima pred vrata

kad odškrinu

da  ljepotu poklonjenu

probuđeni pronađu..

Netko se budi mrzovoljan i tih

želeći svima svoj dio mraka

a netko ne zna  kome dio svoga neba dati

jer se izgubio  u svijetu novom

a u stari

ne zna da se vrati..

Neki odmah znaju što treba,

i potraže svoje srodne duše,

makar i kroz  nepregled zaborava

oni ih dotaknu

i podsjete

 na neke cvjetne zlatne aleje 

gdje su zajedno šetali

 i buduće svoje sretne trenutke sanjali...

A netko se probudi prije vremena,

ostavi svoj trag, da je budan bio,

netko miris proljeća

na skalinama starim

 a netko dašak tame i zime

koja, kada prođe

neće ostaviti ni ime

onoga

tko je tako došao

tko je tako prošao

ovim svijetom kojeg stvarnošću nazivaju

ovim svijetom

u kojem budni

samo kratko prebivaju..