Vruće je.

Mislila sam da neću moći ni na kompjuter koliko me obuzela i obavila toplina. Otkud ova ljetna vrućina, tako rano, već početkom šestog mjeseca.,ovi zapusi toplog zraka koji me omamljuju i iscrpljuju. I to nakon hladnog tjedna u kojem sam čak i grijala.

Te velike opreke nagone nas da se prilagođavamo. Da se učimo prihvaćati situacije kakve jesu. Kome se možemo žaliti kad je hladno, kome kad je vruće. Možemo gunđati, ljutiti se, proklinjati vrijeme, ali ga ne možemo promijeniti. Ono je takvo kakvo je a na nama je da to priznamo. Vrijeme nas uči da postoji nešto veće i važnije od nas, nešto što ima svoju volju, nešto što ne možemo kontrolirati. A što manje vjerujemo u tu silu, kao da nas vrijeme vitla sve više i više. Ne da nam da odahnemo.

Kiše, bure, orkani, suše, hladnoće, vrućine slijede jedno drugo bez logike i bez obzira na trenutno godišnje doba. Sve se kovitla,nastojeći nas uvjeriti u svoju moć, da pokleknemo i priznamo njeno postojanje.

Mislili smo da smo gospodari, da smo savladali prirodu, da ju možemo kontrolirati i koristiti u svoje sebične svrhe. Profit,a time i novac kao generalni uništavatelj i prirode i čovjeka postavljen je na mjesto Boga. Klanjamo mu se,divimo, priželjkujemo, žudimo. Ne vidimo ni sebe,ni druge, ni sve živo i neživo stvoreno oko nas.

Ide to neko vrijeme, pa bila to i stoljeća, ali što su stoljeća prema vječnosti, a onda dolaze upozorenja. Jake hladnoće, slijede tropske vrućine i suše, onda kiše, kiše koje ne znaju stati, pa poplave, pa orkani, pa pijavice., onda potresi.

Priroda se buni.

Kao da kaže,-…„ dosta je bilo, pustila sam vas da se igrate, ali sada je igri kraj. Vratite se na pravi put, put čovječnosti i vjere, jer inače ćete biti uništeni. Neću vas ja uništiti, uništiti ćete se sami ne poštujući i kršeći  zakone univerzuma.“

Ja mogu prihvatiti da sam nemoćna pred silom prirode. Da je moram osluškivati i ponašati se u skladu s njenim zakonima. Ako to mogu ja mogu i drugi. Samo se mora stvoriti dovoljna kritična masa da dođe do promjene. Vjerovat ću u to, ne želim biti pesimista. Jer znam da nema alternative. Izbor je na nama ili ćemo doživjeti katastrofu i totalno uništenje ili ćemo preživjeti. Drugog puta nema.