UZ SVJETSKI DAN ŽENA SA SELA - JOŠ UVIJEK ČUVARICE PATRIJARHALNIH VRIJEDNOSTI I TRADICIJE
|
|
Piše: Sniježana MATEJČIĆ
Jučer je bio Svjetski dan žena sa sela. Što to znači ženama koje žive u hrvatskim, odnosno istarskim selima koja su, za razliku od onih u razvijenoj Evropi, opterećena i utjecajima Domovinskog rata, odnosno procesima političke i gospodarske tradicije?
Žene hrvatskih sela u fokusu su javnosti jednom godišnje - kada se biraju uzorite seoske žene. »To je manifestacija koja promovira i visoko vrednuje patrijarhalne vrijednosti i vezanost žena uz tradicionalnu ulogu domaćice, majke i reduše«, kaže saborska zastupnica i predsjednica Saborskog odbora za ravnopravnost spolova Gordana Sobol.
Proglašavanje 15. listopada Svjetskim danom žena sa sela ima potpuno suprotnu intenciju – učiniti doprinos žena seoskom gospodarstvu vidljivim, naplatiti njihov rad, afirmirati seoske žene kao vlasnice imanja i zemlje, pomoći u njihovu obrazovanju da bi bile konkurentnije na tržištu rada i u uvjetima gospodarskih i socijalnih promjena seoskih sredina.
Žene hrvatskih sela u fokusu su javnosti jednom godišnje - kada se biraju uzorite seoske žene. »To je manifestacija koja promovira i visoko vrednuje patrijarhalne vrijednosti i vezanost žena uz tradicionalnu ulogu domaćice, majke i reduše«, kaže saborska zastupnica i predsjednica Saborskog odbora za ravnopravnost spolova Gordana Sobol.
Proglašavanje 15. listopada Svjetskim danom žena sa sela ima potpuno suprotnu intenciju – učiniti doprinos žena seoskom gospodarstvu vidljivim, naplatiti njihov rad, afirmirati seoske žene kao vlasnice imanja i zemlje, pomoći u njihovu obrazovanju da bi bile konkurentnije na tržištu rada i u uvjetima gospodarskih i socijalnih promjena seoskih sredina.
Za uspjeh zaslužne same
U Istri je, vjerojatno, u odnosu na ukupan broj stanovnika, više vidljivih, uspješnih zemljoradnica i poljoprivrednih poduzetnica nego u ostatku Hrvatske. Doduše, njihov je broj još jako mali, a tužna je i činjenica da su te žene za uspjeh zaslužne isključivo same – nisu imale nikakav poseban poticaj ni pomoć šire društvene zajednice.
Nema programa koji posebno potiču žensko poduzetništvo u hrvatskom, ali ni u istarskom selu. Postoji, ipak, jedan značajan zamašnjak na tom području, a zove se Bio Istra, udruga koja okuplja oko 150 proizvođača i prerađivača bioproizvoda. Više od polovice članova čine upravo žene, a udrugu je pokrenula i vodi također žena, stručnjakinja za bioproizvodnju i poljoprivredu Vlasta Radoičić.
Neke su istarske seoske žene uskočile u vlak koji je poljoprivredu povezao s turizmom i tako pomogao snažan razvoj vinogradarstva i vinarstva, maslinarstva, agroturizama… Sandra Oklen iz sela Vrbani kod Vižinade prva je samostalno, uz podršku supruga, krenula s uzgojem lavande, ekstrakcijom ulja, proširenjem proizvodnje proizvoda od lavande i trenutno se trudi osmisliti prvu stazu lavande u Istri.
Tko nije čuo za Dubravku Orlić Bašlin koja je pokrenula i vodi vodnjansku Agrofarmaciju? Ili za med Mirjane Miani iz Završja, maslinovo ulje Mirjane Ipše ili Irene Ipše, Đurđe Beletić, Nicolette Balie, Gabrijele Žic Turković, Bosiljke Belić… Svakim ih je danom više, iako se i dalje uglavnom u javnosti spominju muški maslinari, kao uostalom i vinari.
No, među prvima vinogradarkama i vinarkama u Istri bila je i ostala Mirjana Matić iz sela Deklevi nedaleko Višnjana koja je vinograde preuzela od oca. Ines Rossi, koja vodi vinarsko imanje sa suprugom, diplomirala je u prvoj generaciji studenata vinarstva u Poreču, a uspješnih vinarija ne bi bilo ni bez Vesne Katunar, Antonele Kozlović i mnogih drugih mladih i starijih istarskih žena sa sela na kojima leži dobar dio tereta posla.
U istarskoj poljoprivredi ističe se i barem jedna uspješna mlinarica - Dušica Defar-Meretić koja na Starom Pazinu melje isključivo biološki uzgojene žitarice na vlastitom zemljištu ili otkupljene s njiva koje su pod nadzorom. Ako niste čuli za Janju Šorgo, onda trebate zapamtiti ime ove najčuvenije među istarskim tartufarkama, iako kažu da sve Livađanke beru tartufe. Doduše, u većini slučajeva s muževima pa opet ostaju u sjeni. Žene na istarskom selu iskoristile su i povoljne vjetrove u jedra ugostiteljstva - vode konobe i agroturizme. Među najpoznatijima su Mira Zrnić, Fabijana Mijanović, Davorka Šaina, Jadranka Radolović, a popis bi bio još duži da su vidljivije one žene koje svojim kuharskim umijećem zapravo grade imidž muževima - vlasnicima objekata. Uostalom, pogledajte žene od kojih kupujete domaće poljoprivredne proizvode na istarskim tržnicama – one su te koje na obiteljskim imanjima uglavnom proizvode hranu, a ostaju bezimene i uglavnom bez vlastitih poljoprivrednih mirovina jer niti su vlasnice zemlje niti su prijavljene da redovito privređuju.
Nema programa koji posebno potiču žensko poduzetništvo u hrvatskom, ali ni u istarskom selu. Postoji, ipak, jedan značajan zamašnjak na tom području, a zove se Bio Istra, udruga koja okuplja oko 150 proizvođača i prerađivača bioproizvoda. Više od polovice članova čine upravo žene, a udrugu je pokrenula i vodi također žena, stručnjakinja za bioproizvodnju i poljoprivredu Vlasta Radoičić.
Neke su istarske seoske žene uskočile u vlak koji je poljoprivredu povezao s turizmom i tako pomogao snažan razvoj vinogradarstva i vinarstva, maslinarstva, agroturizama… Sandra Oklen iz sela Vrbani kod Vižinade prva je samostalno, uz podršku supruga, krenula s uzgojem lavande, ekstrakcijom ulja, proširenjem proizvodnje proizvoda od lavande i trenutno se trudi osmisliti prvu stazu lavande u Istri.
Tko nije čuo za Dubravku Orlić Bašlin koja je pokrenula i vodi vodnjansku Agrofarmaciju? Ili za med Mirjane Miani iz Završja, maslinovo ulje Mirjane Ipše ili Irene Ipše, Đurđe Beletić, Nicolette Balie, Gabrijele Žic Turković, Bosiljke Belić… Svakim ih je danom više, iako se i dalje uglavnom u javnosti spominju muški maslinari, kao uostalom i vinari.
No, među prvima vinogradarkama i vinarkama u Istri bila je i ostala Mirjana Matić iz sela Deklevi nedaleko Višnjana koja je vinograde preuzela od oca. Ines Rossi, koja vodi vinarsko imanje sa suprugom, diplomirala je u prvoj generaciji studenata vinarstva u Poreču, a uspješnih vinarija ne bi bilo ni bez Vesne Katunar, Antonele Kozlović i mnogih drugih mladih i starijih istarskih žena sa sela na kojima leži dobar dio tereta posla.
U istarskoj poljoprivredi ističe se i barem jedna uspješna mlinarica - Dušica Defar-Meretić koja na Starom Pazinu melje isključivo biološki uzgojene žitarice na vlastitom zemljištu ili otkupljene s njiva koje su pod nadzorom. Ako niste čuli za Janju Šorgo, onda trebate zapamtiti ime ove najčuvenije među istarskim tartufarkama, iako kažu da sve Livađanke beru tartufe. Doduše, u većini slučajeva s muževima pa opet ostaju u sjeni. Žene na istarskom selu iskoristile su i povoljne vjetrove u jedra ugostiteljstva - vode konobe i agroturizme. Među najpoznatijima su Mira Zrnić, Fabijana Mijanović, Davorka Šaina, Jadranka Radolović, a popis bi bio još duži da su vidljivije one žene koje svojim kuharskim umijećem zapravo grade imidž muževima - vlasnicima objekata. Uostalom, pogledajte žene od kojih kupujete domaće poljoprivredne proizvode na istarskim tržnicama – one su te koje na obiteljskim imanjima uglavnom proizvode hranu, a ostaju bezimene i uglavnom bez vlastitih poljoprivrednih mirovina jer niti su vlasnice zemlje niti su prijavljene da redovito privređuju.
Rezolucija o položaju žena na selu
U Međunarodnoj federaciji poljoprivrednika funkcionira posebno povjerenstvo za žene u zemljoradnji koje je prošle godine istaknulo tri osnovna cilja djelovanja: osobitost seoskih žena, osvještavanje vlada i javnosti o važnoj i nedovoljno poznatoj njihovoj ulozi seoskih žena pogotovo u proizvodnji hrane, promoviranje njihova udruživanja i podrška takvim udruženjima u lokalnim zajednicama. Evropski parlament je na tom tragu u ožujku ove godine donio Rezoluciju o položaju žena na selu, u kojoj je posebno zanimljiva konstatacija da »ženski rad često predstavlja prirodni izvor koji se neograničeno iskorištava, a nepravedna podjela tržišta rada na tom području postaje sve oštrija« te da je malo žena vlasnica imanja, a i one koje jesu imaju mala i slabo dohodovna imanja. Rezolucijom se pozivaju vlade EU-a da učine konkretne pomake na tom području.
U hrvatskoj nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova za razdoblje od 2006. do 2010. godine seoske žene spominju se u dva slučaja: u odredbi o redovitom obilježavanju Svjetskog dana žena sa sela i u obavezi izrade akcijskog plana za poboljšanje njihova položaja. Taj je akcijski plan trebao biti kreiran ove godine, ali nije provedeno niti istraživanje koje bi dalo polazne podatke za njegovu izradu. U deset mjera hrvatske strategije ruralnog razvoja uključena je i ona o pomoći seoskim ženama i mladima, ali o specifičnim programima pomoći nema ni slova.
Saborske zastupnice Gordana Sobol i Dragica Zgrbec pokušale su, po uzoru na slovenska iskustva, domisliti moguće načine uključivanja žena u ruralne razvojne programe. Spominju, tako, predavanja, tečajeve i stručne ekskurzije koje bi pružile jedan dio stručne pomoći ženama, i to kao dodatak obrazovanju i individualnom savjetovanju. Saborske zastupnice smatraju da treba poticati udruživanje seoskih žena, djelovati na podizanje njihove samosvijesti, ali i osvještavati muškarce. Da je nešto od planiranog učinjeno, možda se ne bi trebalo osvrtati na iskustva Slovenije, nego bi bilo dovoljno graditi na onome što je već postignuto. Barem u Istri, gdje se počelo slušati o potrebi osmišljavanja programa poticaja za poljoprivrednice.
U hrvatskoj nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova za razdoblje od 2006. do 2010. godine seoske žene spominju se u dva slučaja: u odredbi o redovitom obilježavanju Svjetskog dana žena sa sela i u obavezi izrade akcijskog plana za poboljšanje njihova položaja. Taj je akcijski plan trebao biti kreiran ove godine, ali nije provedeno niti istraživanje koje bi dalo polazne podatke za njegovu izradu. U deset mjera hrvatske strategije ruralnog razvoja uključena je i ona o pomoći seoskim ženama i mladima, ali o specifičnim programima pomoći nema ni slova.
Saborske zastupnice Gordana Sobol i Dragica Zgrbec pokušale su, po uzoru na slovenska iskustva, domisliti moguće načine uključivanja žena u ruralne razvojne programe. Spominju, tako, predavanja, tečajeve i stručne ekskurzije koje bi pružile jedan dio stručne pomoći ženama, i to kao dodatak obrazovanju i individualnom savjetovanju. Saborske zastupnice smatraju da treba poticati udruživanje seoskih žena, djelovati na podizanje njihove samosvijesti, ali i osvještavati muškarce. Da je nešto od planiranog učinjeno, možda se ne bi trebalo osvrtati na iskustva Slovenije, nego bi bilo dovoljno graditi na onome što je već postignuto. Barem u Istri, gdje se počelo slušati o potrebi osmišljavanja programa poticaja za poljoprivrednice.
bglavac
edin.kecanovic
