Ja, jednostavno,

ne mogu plamtjeti

bez dodira tvoje užarene tajne

koja na mom dlanu

rastače vjekovnu,

staru ranu,

od čavla nametnutu,

od trnja izgrebanu,

od krvi umrljanu.

Ma...pusti da me i bol

koju su mi kao laž podmetnuli

napusti,

i tebi se prepustim...

Ptico, sanjaj za mene,

krilima svojim zaliječi ranu

Prometeju svome...

Ja te ljubim,

oganj kroz tvoj oganj želim,

ponesi me

u nebo tirkizne istine,

gdje zvijezde miluju bedro majke

koja u tvom srcu

spava...

Ja znam...da sve će proći,

i nikad više

isto

neće postojati...

Povedi me...

Jedino sa tobom

moj let

ima smisao...

 

(napisano 3.11.2010.)