Kada, okružena patnjom i bolima oko sebe, uvijek mogu držati otvoren prozor, svima koji požele podijeliti to sa mnom

 

Kada i u najvećoj oluji i nepreglednim valovima, vidim odbljesak neba

i sjaj duge..

Kada sve što mogu posjedovati, stane samo u jedan đepić srca, a i to što imam, ostat će u onima, koji će to možda jednom udvostručiti, ostat će u srcima moje djece:

..jer i oni vide buduću dugu nakon potopa,

i svaki život poštuju kao svoj vlastiti..

I ne priznaju poraz svjetla od tame, ma koliko ih svijet u to uvjeravao.

Trebam li željeti više i bolje od svemira, nego ovo, što mi je poklonio??