Nismo trebali oklijevati, premišljati se.
Nismo smjeli dopustiti da strah preotme išta od vremena i prostora koje nam je darovano posvetiti ljubavi.
Nismo smjeli dopustiti strahu da zaokupi našu pozornost.

Nismo smjeli, jer pozornost života pripada samo ljubavi.

Strah može okradati naše dane, potkopati do našega pouzdanja, samo ako mu mi to dopuštamo. Bez nas on je nemoćan.
Po nama, samo po nama, on stječe moć, razaralačku moć.
Strah ne može ništa osim usporavati, spriječavati stvaralačku moć ljubavi. A do nas je da života, da ljubavi, bude više, da put kojim prolazimo bude prepoznatljiv po ljubavi.
Da oni s kojima živimo iskuse da su ljubljeni.
I to sada.

Valja nam se čitavim bićem predati ljubavi, zauzeti se za dobro.
Zauzeti se da se ono razrasta, da se umnaža.
I ako treba patiti zbog ljubavi, ako treba stradati, bolje je to, ljudskiji je izbor, nego skloniti se u strahu, iščeznuti u njemu.
Jer nemamo mnogo vremena u kojemu možemo iskazati ljubav, oblikovati svijet ljubavlju. Nemamo mnogo vremena.
I zbog toga svime što jesmo, trebamo pripadati ljubavi, za nju se zauzimati.

Jednoga dana ćemo znati.
O, kada bismo se već danas odlučili.

Stjepan Lice