tuga mi je.... tuga.
kad ne vidim ljepotu...
jer ne mogu vjerovati da je meni namijenjena....
jer se ne znam nadati da će potrajati.
i kada ne nalazim sebi mjesto između stvari....
jer ne mogu vjerovati da u svemu tome nešto značim....
tada.... tuga me stiska....
jer ne mogu prigrliti sve ono što odavno imam.
jer ne znam osjetiti sve ono što oduvijek znam.
jer ne mogu otpustiti sve ono što više ne trebam.
tuga je kad ne vidim, kad ne mogu, kad ne znam.... i ništa od svega mi se ne da.
tada molim....
bez snage, bez pouzdanja, bez lakoće.... ali odlučno, iskreno i hrabro....
na svemu ti hvala i ništa ti danas ne mogu dati osim tuge....
kroz udahe u noći bez mjesečine iz vječnog neba osjećam glas....
dovoljno je.... dovoljno je.
bglavac
edin.kecanovic
