Sve stignem pa i poigrati se malo, kolač je gotov i čekam svoju jedinu babu ili ti srodnu dušu. Kad sam je prvi put vidio ne smijem niti reći što sam sve pomislio za nju, nismo se nešto podnosili nisam imao razlog ali tako je bilo i eto nas sad 18 godina kasnije kao jedna duša.

Dosta sam se hvalio pa idemo na srodnu dušu i pojam koji svi traže kroz samo jednu od podijela koje smo prihvatili, opet se moram dotaknuti patnje jer srodna duša ide sa istom uz nadu. Nade nema, nema srodne duše ali postoji igra koja se igra tako da zakopate svoju igračku na jedno mijesto i onda vas udari auto kod prelaženja ceste i poremeti vam se onaj dio u kojem je vaš podsjetnik pa ne prepoznajete nikoga i ništa pa ni sebe,zaboravili ste tko ste i gledate doktora koji je  rekao da će oporavak biti dug i potrebni su napori da se vratite u normalu.

Vi to možete i svi vam davaju podršku i hvale vas kako dobro se borite, vi ste borac.Sjetili ste se tko ste bili prije udarca ali nikako vam ne sjeda partner i niste zadovoljni sa istim jer nije to to, nije srodna duša pa krećete u potragu za tim duhom iz patnje ali sa nadom, o da, vučete tu kurvu i bestidnicu sa sobom i tražite.

E pa nema je, nećete je naći jer ste prošli tisuću puta dnevno pored nje niste i je primjetili. srodna duša je ona koja bi nas trebala razumijeti,prihvatiti nas i naše terete, naše emocije i naše umotvorine pa tko može biti toliki sadista??? Samo vi možete očekivati to uz svoju tetu nadu. Samo srodna duša koja je u vama to može, ali tu istu ste zakopali toliko duboko kao svetinju ali ste našli novu igračku pa se zabavljate kroz patnju u blatu, kule radite, dušu tražite i lijepo vam  ide, hvalim ja vas hvalim !