Rasule se mudrosti po netu, citati, pa savjeti, čak i upute.
ti čitaš i možda kažeš: o kako dobro, pametno, mudro, istinito....
možda pomisliš: evo nešto za mene, evo rješenja za moje probleme ili odgovora na moja pitanja?!
a pitanja koja uistinu postavljaš i dalje kovitlaju po tvojoj utrobi te pored svega što čuješ i pročitaš ostaju neodgovorena.

i konačno shvaćaš da se u životu može primijeniti jedino ono u životu primjenjivo,
da se u životu može ostvariti samo ono životom ostvarivo.

tko i što god da ti jesi, kad te malo promotrim vidim da nisi baš neki kreator stvarnosti oko sebe!?

jer one najbitnije stvari se ipak dogode kako se dogode i kada se dogode....
jer u ostvarenju samo jednog nečeg sudjeluje beskonačno puno komponenti koje nisi u stanju sagledati, uzeti u obzir, a kamo li utjecati na njih....
jer i neki tamo leptir u Australiji može imati svoj udio, a ti o njemu pojma nemaš, ne znaš ni da postoji i koliko je zapravo bitan.

ti ne možeš stvarati stvarnost oko sebe.
ali možeš odabrati način kako ćeš je tumačiti u sebi.
to je ono što se zove svjesnost.

tako dvoje ljudi mogu vidjeti jedno te isto i istovremeno se nalaziti u različitim svjetovima.
jer svatko od nas kreira jedino svoj osobni doživljaj i (skoro) ništa više.
(ponekad čak ni toliko)

toliko ti je dano i toliko je dovoljno.