Hoću - neću?
Ma neću!
Ovoga jutra ću sama popiti kavicu. Radio svira, govori po koju glupost o situaciji u svetu, zemlji..pa opet peva...pa jedan vozio pijan...pa, sreća je u vašim rukama...eeee, tu se setih virtualne poznanice Shadow..ona voli lepe misli...opet lepa nežna muzika....
Hoću - neću!
Ma neću!
Neću im pisati danas ništa. Trebali da se dogodi da sivokosa mora u komunu, za odvikavanje od virtuale... A možda bi i dobro bilo, bila bih upisana u Ginisovu knjigu :)
Ajd uz muziku i kavicu umesiti kruh. Ne zbog kruha, već zbog mirisa kada se peče. Još uvek nisam skontala zašto je miris pečenog kruha lepši od bilo kojih kolača i hrane?
I tako meseći setih se svoje poznanice, kako danas treba na neka testiranja...ma neću ni o tome da mislim...biće sve ok...ali nasmehnula sam se, jer sam se setila Emilija, kako je testirao svoga psa... i prste :)....sa lepljivim rukama od testa, šalicu do usta i srk...bože ugodnog li napitka...hvala Ti za biljku kave...pa onda malo soka...ne od kruške...ali se setih jednog dragog mi člana. :) šta li radi, nisam ga dugo videla, na onom portalu usisivaču ljudkih srdaca.
Dežurni na radiju, posle crne hronike, i situacije.. da treba zategnuti pas još više u 2014 g... veli u jeziku južnjaka: udri brigu na veselje...setih se Elyce, dobre dušice.....
I dok sam tako svašta nešto pametno po kuhinji radila...odjednom pi pi...stigla poruka na mobitel.
Dete: jesi živa?
Ja: nisam
Dete: super
Eto, mrvica jutarnje ljubavi.