Preruši me u nesveto trojstvo, odvedi me do zvijezde gdje se teško diše i ostavi me tamo.

Zaboravi me u pjesmi kad ti dotakne srce i neka bude čudo kad toneš u bol, kad se predaješ stihovima mojih pjesama i kad znaš, da me nikad nećeš zaboraviti, a u pjesmi me zaboravi i ostavi.

Sve što je doživljeno, ljubav je pozlatila svojim perom mladosti i ostavila nas, da se u bijelom miru duše nađemo jednog dana, kad se opet sretnemo.

Oh, Nesveti, zaboravi me i ostavi da skončam ovu turbulentnu dušu na obalama, gdje se sprudovi ljube sa sutonom u daljinama i gdje me zavaravaju pjesme neljudske, odvodeći me u tamnu bol, tamniju od noći.

Samo tako me ostavi i tako skončavajući, ponovo ću se roditi u neko drugo vrijeme, na nekom drugom mjestu i znam, Nesveti, pronaći ćeš opet ovu koprenu suza kako se vijori u daljinama vječnosti.

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php