66. IZUMIRUĆA VRSTA

 

        Bila su dvadeset i dva konja, i tri slona. Bilo je stotinu i osam pčela i sedam tisuća stršenova. Bila je jedna školjka bisernica i neprebrojno mnogo drugih školjki. Bilo je uvijek nečega mnogo i nečega malo.

Ali čega mnogo? I čega malo? Pitanje je sad.

        Svatko je birao prema svojoj vjeri u kakvoću ili kolikoću. Prema svojoj hrabrosti da više vjeruje u neočigledno. Prema svojoj slabosti da se više pouzdava u očigledno. Svatko je birao svoj život.

        Dvadeset i dva konja nisu mogli izvući kuću skliznulu niz brijeg, nešto što su mogla tri slona. Med, biser, itd.

        Priča se uvijek bavi s onim rijetkim izborom. Priča je sladokusac.

 

 

        Srećom, ono malo izumirućih sladokusaca čuvaju nam priče...

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 8. (još neobjavljeno)