80. NAROD JE UMNOŽEN VOĐA

 

        Jedne noći, cio je jedan narod dopješačio u dvore Divnoga Stranca. On ih je čekao na čelu stola. Narod je sjeo, stao se gostiti i veseliti, pjevati i nazdravljati.

        Kad se noć prepenjala preko ponoći, narod stade govoriti kao jedan čovjek:

        “Gospode, imali smo nesreću da nas je opak vladar zajahao, i natjerao nas u blato i izmet povijesti. Njegovo ga je nedjelo zbacilo s naših leđa, kad je već bilo kasno. Jer sad nas svi drugi mrze, i nas okrivljuju zaradi njegove opačine”.

        “Odakle je stigao taj vaš vladar”? upita tiho Stranac.

        “Iz nas”, odgovori narod po istini. Neki zaječaše.

        “Kako se popeo u sedlo narodne kobile”? pitao je Stranac još tiše.

        “Mi smo držali kobili uzde, a čizmama ostruge”. Neki zaječaše.

        “A bič”?

        “Istina, i bič smo mu pružili”. Neki zaječaše.

        “A trublju”?

        “Istina, i trublju smo mu pružili”. Neki zaječaše.

        “A kako je pao vaš vladar, tko ga je zbacio iz sedla”?

        “Nitko. Kobila je posrnula, Gospodine”. Svi zaječaše.

 

        Sjedilo se u tišini. Na istočnomu se prozoru uto pokaza slabašna svjetlost. Narod se oko stola promeškolji.

        “Vrijeme nam je...” reče narod i ustane. Popije još pokoju nedopijenu čašu, i uputi se kući. Stranac ga je uljudno otpratio do vrtnih vrata. Dugo je gledao za njim.

        I uzdahnuo.

 

 

        Narod je umnožen vođa.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 8. (još neobjavljeno)