Protiv
Jučer sam morao čekati u redu... negdje, gdje je bila gužva. To su obično situacije u kojima ljudi šute, tapkaju nogama i nestrpljivo gledaju jedan drugom preko ramena u očekivanju pomaka prema teško dostupnom šalteru. Ponekad, međutim, nekome bude dosta tmurne tišine pa otpočnu "mali razgovori". Priča se o suncu, kiši, nesposobnosti gradskih vlasti, nesrećama ili, ako se tako nešto sprema - o referendumu!
Glavni akteri jučerašnje šalter drame bila su dva postarija gospodina, oba krupna, ali jedan sa štapom i teško pokretan, a drugi dobro se držeći, nabusita izgleda s velikom bradavicom na nosu. Njima nasuprot našla se četrdesetogodišnja žena priprosta izgleda od koje zapravo nisam očekivao ono što je uslijedilo.
Onaj sa štapom iznenada je rekao: "Kakva su vremena došla! Sad nas tjeraju da se izjasnimo za kakav smo brak. Strašno je to, zar nije? To nekad nije bilo tako. Mojoj pokojnoj ženi i meni nikad ne bi palo na pamet da o tome razmišljamo, a kamoli da..."
Iz još nekoliko rečenica koje je izgovorio, postalo mi je jasno da on vjeruje kako je ovaj referendum izjašnjavanje o njegovoj seksualnoj orjentaciji - o tome što on želi u svom životu! Doista - u svojoj naivnosti on to tako vidi. Potencijalni učinak referenduma na prava nekih tamo nepoznatih i nezamislivih ljudi, njemu nije ni kraj pameti. On to ne može ni pojmiti.
A onda se javio onaj nabusiti. "Ma kakve su to gluposti! Meni je ljepše vidjeti mladića i djevojku, lijepi zdravi par, nego... njih! Jel' tako gospođo?"
S ovim zadnjim je pogriješio. Gospođa bi vjerojatno odšutjela na sve to, baš kao što sam i ja, ali budući da joj se izravno obratio, slijedila je paljba koja me obradovala.
"Znate šta", okrenula se ona prema nosu s bradavicom, "meni je ljepše vidjeti mlade i lijepe ljude, a ne stare i ružne. Da li ću zbog toga trošiti državne novce da vama zabranim dolazak na ovo mjesto?"
Stari se lecnuo, otvorio usta, ali ništa nije izašlo kroz njih. Nije očekivao to što ga je snašlo. Sasvim bijesna, žena je nastavila: "Jeste li vi odlučlili biti ovakvi kakavi jeste? Niste. Tako nisu ni ti vaši oni. Pustite ih da žive kako žele. Koji je vrag svima vama? Morate zabati nos u tuđa posla i određivati kako će tko živjeti? Sram vas bilo!"
Htio sam zapljeskati, ali tada se red pomaknuo i super-žena je morala napustiti scenu.
Prvi starac nije uopće shvaćao što se dogodilo, a drugi je nešto promrljao sebi u bradu i u očaju, ali ipak malo opreznije, s "Jel' tako? Jel' tako?", zatražio odobravanje od neke druge žrtve sklonije slaganju s njegovim svjetonazorom.
Nešto kasnije tog istog dana, saznao sam da su neki srednjoškolci iz Zadra stavili plakat pored ceste tražeći od vozača da zatrube ako su protiv pedera. Kažu da je bilo prilično buke.
Također sam čuo nevjerovatno objašnjenje nekog HDZ-ovca u Saboru koji je tvrdio da odredba o braku koja nam se sprema nije oduzimanje ničijih prava budući da homeskusalne osobe nikad nisu imale ta prava, pa im se ona ne mogu oduzeti. Po toj njegovoj iskrivljenoj logici, ni žene ni ljudi drugačije boje kože, ne bi ni dan danas imali pravo glasa jer ga "nikad nisu ni imali" pa im stoga ono nikad nije oduzeto. Zna se - HDZ.
Svjedočio sam i ljigavom gaženju proklamiranih stavova od strane SDP-a - vjerojatno zbog nekih nama sada teže shvatljivih političkih ustupaka. Razlike između jednih i drugih postaju sve manje i manje.
Obradovala me Jadranka Kosor, koju nikad nisam simpatizirao, ali sam bio sretan kad je, kako god bilo, postala prva žena premjerka (nekako sam mislio: ajde, barem mali odmak od sulude muške dominacije). Njezin prijedlog o tome da Sabor zatraži ocjenu ustavnosti pitanja koje ugrožava pravo jedne manjine, u ovoj je situaciji pošten i jedino ispravan. Uzgred, pitam se zašto tu procejnu ustavnosti nisu ranije zatražili Kontra i Iskorak? Ili pak vlada, mnogo ranije? Ova sramota se vuče od proljeća.
Na izbore inače ne izlazim jer je potpuno svejedno tko će preuzeti vlast. Što se mene tiče, dao bih ju kompjuteru. Jeftinije i bolje bi upravljao nego bilo koja skupina korumpiranih ljudi (pod "korupcija" ne mislim samo na novac, nego i na ideju o vladanju). Eventulane manjkavosti obilato bi nadoknadio mnogobrojnim prednostima. Međutim, kad budu sljedeći izbori, pridružit ću se toj farsi i dati svoj glas HNS-u. Napravit ću to kao osobni izraz podrške samo za jučerašnje principjelno izjašnjavanje protiv netolerancije i diskiminacije (da ne bi bilo krivog shvaćanja, ne zanima me njihova politika i ne mislim da su osobito bolji od bilo koga drugoga na političkoj sceni.)
Sve u svemu, nemam mnogo iluzija kako će sve ovo završiti. Ankete pokazuju da u Hrvatskoj trenutno živi i djeluje barem 60%, ako ne i više, homofoba koji će glasovati za diskriminaciju po seksualnoj orjentaciji. Ako se nekim slučajem ne dogodi čudo (možda pod pritiskom za sada vrlo diskretne packe i upozorenja iz tolerantnije Europe) pa Ustavni sud ipak odluči da je pitanje neprimjereno za referendum; malo je vjerojatno da će se dogoditi druga vrsta čuda, a to je da očito prevladavajuće konzevativna i nazdana Hrvatska na referendumu glasa PROTIV.
Što se mene tiče, izaći ću na taj referendum i bit ću vrlo sretan da se, usprkos realnosti u kojoj živimo i usprkos vjerojatnom žalosnom ishodu ove sramote, izjasnim PROTIV. Bit će mi utjeha znati da sam time rekao DA slobodi, toleranciji i ljubavi, a NE licemjerstvu, manipulaciji i nasilju.
Onda ću se - kao i do sada - okrenuti stvarima koje me više zanimaju, a ljudi će - kao i uvijek - dobiti svijet točno onakav kakva žele.
Glavni akteri jučerašnje šalter drame bila su dva postarija gospodina, oba krupna, ali jedan sa štapom i teško pokretan, a drugi dobro se držeći, nabusita izgleda s velikom bradavicom na nosu. Njima nasuprot našla se četrdesetogodišnja žena priprosta izgleda od koje zapravo nisam očekivao ono što je uslijedilo.
Onaj sa štapom iznenada je rekao: "Kakva su vremena došla! Sad nas tjeraju da se izjasnimo za kakav smo brak. Strašno je to, zar nije? To nekad nije bilo tako. Mojoj pokojnoj ženi i meni nikad ne bi palo na pamet da o tome razmišljamo, a kamoli da..."
Iz još nekoliko rečenica koje je izgovorio, postalo mi je jasno da on vjeruje kako je ovaj referendum izjašnjavanje o njegovoj seksualnoj orjentaciji - o tome što on želi u svom životu! Doista - u svojoj naivnosti on to tako vidi. Potencijalni učinak referenduma na prava nekih tamo nepoznatih i nezamislivih ljudi, njemu nije ni kraj pameti. On to ne može ni pojmiti.
A onda se javio onaj nabusiti. "Ma kakve su to gluposti! Meni je ljepše vidjeti mladića i djevojku, lijepi zdravi par, nego... njih! Jel' tako gospođo?"
S ovim zadnjim je pogriješio. Gospođa bi vjerojatno odšutjela na sve to, baš kao što sam i ja, ali budući da joj se izravno obratio, slijedila je paljba koja me obradovala.
"Znate šta", okrenula se ona prema nosu s bradavicom, "meni je ljepše vidjeti mlade i lijepe ljude, a ne stare i ružne. Da li ću zbog toga trošiti državne novce da vama zabranim dolazak na ovo mjesto?"
Stari se lecnuo, otvorio usta, ali ništa nije izašlo kroz njih. Nije očekivao to što ga je snašlo. Sasvim bijesna, žena je nastavila: "Jeste li vi odlučlili biti ovakvi kakavi jeste? Niste. Tako nisu ni ti vaši oni. Pustite ih da žive kako žele. Koji je vrag svima vama? Morate zabati nos u tuđa posla i određivati kako će tko živjeti? Sram vas bilo!"
Htio sam zapljeskati, ali tada se red pomaknuo i super-žena je morala napustiti scenu.
Prvi starac nije uopće shvaćao što se dogodilo, a drugi je nešto promrljao sebi u bradu i u očaju, ali ipak malo opreznije, s "Jel' tako? Jel' tako?", zatražio odobravanje od neke druge žrtve sklonije slaganju s njegovim svjetonazorom.
Nešto kasnije tog istog dana, saznao sam da su neki srednjoškolci iz Zadra stavili plakat pored ceste tražeći od vozača da zatrube ako su protiv pedera. Kažu da je bilo prilično buke.
Također sam čuo nevjerovatno objašnjenje nekog HDZ-ovca u Saboru koji je tvrdio da odredba o braku koja nam se sprema nije oduzimanje ničijih prava budući da homeskusalne osobe nikad nisu imale ta prava, pa im se ona ne mogu oduzeti. Po toj njegovoj iskrivljenoj logici, ni žene ni ljudi drugačije boje kože, ne bi ni dan danas imali pravo glasa jer ga "nikad nisu ni imali" pa im stoga ono nikad nije oduzeto. Zna se - HDZ.
Svjedočio sam i ljigavom gaženju proklamiranih stavova od strane SDP-a - vjerojatno zbog nekih nama sada teže shvatljivih političkih ustupaka. Razlike između jednih i drugih postaju sve manje i manje.
Obradovala me Jadranka Kosor, koju nikad nisam simpatizirao, ali sam bio sretan kad je, kako god bilo, postala prva žena premjerka (nekako sam mislio: ajde, barem mali odmak od sulude muške dominacije). Njezin prijedlog o tome da Sabor zatraži ocjenu ustavnosti pitanja koje ugrožava pravo jedne manjine, u ovoj je situaciji pošten i jedino ispravan. Uzgred, pitam se zašto tu procejnu ustavnosti nisu ranije zatražili Kontra i Iskorak? Ili pak vlada, mnogo ranije? Ova sramota se vuče od proljeća.
Na izbore inače ne izlazim jer je potpuno svejedno tko će preuzeti vlast. Što se mene tiče, dao bih ju kompjuteru. Jeftinije i bolje bi upravljao nego bilo koja skupina korumpiranih ljudi (pod "korupcija" ne mislim samo na novac, nego i na ideju o vladanju). Eventulane manjkavosti obilato bi nadoknadio mnogobrojnim prednostima. Međutim, kad budu sljedeći izbori, pridružit ću se toj farsi i dati svoj glas HNS-u. Napravit ću to kao osobni izraz podrške samo za jučerašnje principjelno izjašnjavanje protiv netolerancije i diskiminacije (da ne bi bilo krivog shvaćanja, ne zanima me njihova politika i ne mislim da su osobito bolji od bilo koga drugoga na političkoj sceni.)
Sve u svemu, nemam mnogo iluzija kako će sve ovo završiti. Ankete pokazuju da u Hrvatskoj trenutno živi i djeluje barem 60%, ako ne i više, homofoba koji će glasovati za diskriminaciju po seksualnoj orjentaciji. Ako se nekim slučajem ne dogodi čudo (možda pod pritiskom za sada vrlo diskretne packe i upozorenja iz tolerantnije Europe) pa Ustavni sud ipak odluči da je pitanje neprimjereno za referendum; malo je vjerojatno da će se dogoditi druga vrsta čuda, a to je da očito prevladavajuće konzevativna i nazdana Hrvatska na referendumu glasa PROTIV.
Što se mene tiče, izaći ću na taj referendum i bit ću vrlo sretan da se, usprkos realnosti u kojoj živimo i usprkos vjerojatnom žalosnom ishodu ove sramote, izjasnim PROTIV. Bit će mi utjeha znati da sam time rekao DA slobodi, toleranciji i ljubavi, a NE licemjerstvu, manipulaciji i nasilju.
Onda ću se - kao i do sada - okrenuti stvarima koje me više zanimaju, a ljudi će - kao i uvijek - dobiti svijet točno onakav kakva žele.
bglavac
edin.kecanovic
