Koliko samo puta sam čula i pročitala o tom famoznom "tu i sada". I stvarno najbolji recept.
Ali! :)
Biti tu i sada, nije uvek lepo.
Recimo današnje dopodne...kiša i oće i neče, dosta toplo za ovo doba godine. Nekako leno dopodne. Ni jutarnja kava nije uspela da mi digne moralu :)
Vrzmaju mi se po glavi neke misli bezvezne, ne inspirativne, ne ni negativne ni pozitivne...pre bih rekla prazne.
I šta sada... mislim ja? Ajd malo u akciju po kisik. Do tržnice klaj klaj...svega i svašta kao i uvek...gledam ljude koji isto tako.. nekako odsutno deluju. Ne videh ni jedno nasmejano lice. Prošla pored kafića..sede njih nekoliko pijuckaju kavicu, ali ni njihova lica ne odaju neko zadovoljstvo.
Sretnem komšinicu na moje pitanje kako? odgovor: ma! :) na pitanje zašto :) odgovor: ma šta znam....
Dođem doma, radio svira, raspakiram pijacu...pozovem jednu prijateljicu na kavicu....ali ni ona nije raspoložena.
I šta sad mislim se? Još mi se ne kuha.. nisam gladna, ne čita mi se.. nisam sada željna dodatnog znanja..da nešto pametno uradim...danas mi nije dan za to....da se prisilim...ne, ne danas ni to ne dolazi u obzir..Pogledam u ladicu sreće, ali nije ostala ni jedna kockica marcipana. Skuham kavicu, dupla doza šlaga...dovoljna da bledo zameni kockicu sreće. :) i evo uspela si malo pomeriti male sive da napišem ovaj nadasve zanimljiv, duhovan i kvalitetan članak :)
Kakvo će biti popodne? To još ne znam... jer sam tu i sada.