98.  KAKO S NJIMA

 

        Gledajući sve to, i sve njih, On, Divni Stranac, ne odustane, već pođe još jednom među njih. Pođe pod maskom, stigne u selo, i povede kolo tako da su se brda tresla i dimila. Oni su ga oduševljeno slijedili. Oponašali su Njegov korak, ritam, skok. Jer svidjelo im se da drmaju brdima, moćno je bilo gledati riganje utrobne vatre iz grotla, pa niz padine, pa u doline.

        I kako su krenuli oponašati korak plesa, tako su se sami počeli drmati i dimiti, i vatra je stala palucati iz njihovih očiju, pucketati s vrha nokata. Ljudi-brda plesali su bijesno, samotresno. A neumorno.

        Okolna su se brda smirila, ohladila. Kuće se vratile u doline. Putevi i staze pod noge putnika. Smiješak se vratio u riječ. Tako je to trajalo i trajalo, dok se tutanj i trešnjava plesača ne poče smirivati. Vatra se potrošila sve do stopala. Onda Divni Stranac zaustavi kolo. Skine masku. Topot stade, uprepašten.

        “Zar Ti nisi jedan od nas”? kriknuše. “Zar si nas cijelo vrijeme varao”?

        “Varao sam vaše maske. Vas nisam varao. Vaše maske! Skinite ih”!

        Plesači, i dalje uprepašteni, posegnuše za svojim licem, napipaše kožu maske, potegnuše, skinuše, zgužvaše, baciše. Zaplesaše novo kolo. I više se nije znalo tko je među njima kolovođa. I više se nije znalo tko nije taj.

 

         

        Majstorska posla...

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)