Da li je naš život imitacija – kroz učenje tuđih života, ili je naš život stvaranje – studiranje života, traženje sopstvenog umjesto univerzalnog (imitatorskog) stila života!
Imitiranje života je nekritičko prihvatanje svega i svačega, odnosno „mozak na otavu“!
Kreativno shvatanje života je kritički odnos prema svemu onome što se dešava oko nas, svih pojava, svih događaja iz naših života! Ništa se ne prihvata „zdravo za gotovo“!

U čemu je suštinska razlika između pojedinca i društva, koji se oslanjaju na „majmunsku imitaciju“ i društva koje teži drugojakosti, autentičnosti, kreativnosti, osobenosti, širini svijesti; društva koje traži autentične puteve preživljavanja; otvorenost razmišljanja; shvatanja stvarnosti; snazi akcije pojedinca; hrabrosti pojedinca!

Mi smo danas još uvijek kolektivno društvo! Odnosno imitatorsko društvo! Masa!
Gomila!

Što su karakteristike psihologije gomile?

Davne 1895. godine Le Bon je objavio knjigu: „Psihologija gomile“. Njen hrvatski prevod iz 1920 mi je nekim čudom dospio u ruke dok sam bio student. Od tada do danas mnoga pitanja iz te knjige me muče! O mnogima sam raspravljao sa ljudima za koje sam mislio da mogu razumjeti moje dileme! Posebno sa mojim profesorom i prijateljem
Boškom Gluščevićem!

Šta je ključna ideja te knjige?!

Le Bon je prepoznao opasnost nadiruće kolektivističke (socijalističke) ideje u 19 vijeku!
Zaista, dvadeseti vijek je bio vijek gomila: nacizam, komunizam! To su bile nove revolicionarne gomile! A kako se ponaša gomila? Da li ona ima svoju psihologiju, kao što pojedinac ima svoju psihologiju?

Da! Gomila ima svoju psihologiju! One imaju tzv. kolektivnu psihologiju!

Kolektivna psihologija je nastala kao suprotnost individualnoj psiholigjiji. Insividualna psihologija je počivala na introspekciji kao samoopažanju, a ne kao spoljašnjem posmatranju, odnosno objašnjenju ponašanja čovjeka silama izvan njega, kao što to rade prirodne nauke. Individualna psihologija je pokušala da ponašanje čovjeka a time i istorijske zakonitosti tumači samo individualnim motivima i doživljajima. Kolektivna psihologija je pošla od principa koje je već Hegel nazirao: „Cjelina nije jednostavan zbir pojedinih djelova. Cjelina je veća od zbira svojih djelova!“

U duhu teze o kojoj raspravljamo to znači: Gomila je više od pojedinaca! To je vjera da su stvaralačke sposobnosti gomile veće od stvaralačkih sposobnosti pojedinaca!

 

Da li je baš tako?

Više puta sam čitao knjigu Le Bona ali i druge knjige iz oblasti kolektivne psihologije.
Možda sam ih praktično počeo shvatati kada su počeli prvi mitinzi sa kraja 80’ih! Sve što je pisano u knjizi – vidjelo se na mitingu. Vidjelo se u kolektivnom načinu razmišljanja svih članova gomile – i kada nisu bili u gomili!

Histerija je duh gomile! Histerija je stanje pogodno za hipnozu! Odnosno, nema razlike između „histerične žene“ ili „histeričnog muškarca“ od „histerične gomile“. Oboje su vezani samo za jednu ideju. Vezanost za jednu ideju se zove sužena svijest! U stanju sužene svijesti, odnosno histerije – sve van te ideje se ne „primjećuje“; ne zapaža se; ne uzima u obzir! Postoji samo jedna jasna i determinisana istina! I to je stanje u kome nema sumnje! To je stanje kada je svakom članu gomile sve jasno! Svako zna u čemu je problem!…

Nedostatak sopstvenog JA, sopstvenog javstva kompenzuje se „simbolima moći“!
Odnosno, neshvatljivo je koliko je ta današnja elita zapravo dio gomile, vladajući vrh gomile! Odnosno, da najveći dio naše današnje elite nije elita, već suženi vrh gomile i duha gomile! To pojavno obrazovana grupa ljudi na uticajnim položajima (birokratija, mediji, NVO, kvazi umjetnici, kvazi-eksperti i sl.). Kako npr. objasniti da su npr. „najveći intelektualci“ bili i najveći borci za nacionalizam? Kako da su „najveći intelektualnci“ toliko isključivi u odnosu na nove ideje?

Tehnologija danas, posebno u tranzicionom društvu, stvara novu elitu koja prije svega preko javnih medija i političkih partija stvara društvo koje ima psihologiju gomile.
Današnje društvo je lažno indivudualističko! Ono je još uvijek društvo gomile, kao što je i bilo u prošlom vijeku! Istina, sada je ta gomila virtuelna! Manje vidljiva! Što je svijest suženija- to je snaga virtuelne gomile sve veća!

Zar danas mediji ne mogu nekom pomoći da bude najpametniji- bez pameti!
Da se neko javno predstavlja kao najveći stvaralac – a da nije ništa stvorio!
Da se neko javnosti prikazuje kao najpošteniji – a da živi od krađe i kriminalnih veza!
Da neko svakome savjetujete šta treba da radi u životu – a da sam u životu nije ništa uradio!
Da neko zagovara transparentnost – a da se o njemu ništa ne zna, niti želi pružiti o sebi bilo kakvu informaciju!
Da neko izigrava hrabrost – ali kada ga napadnu, tada izvodi grupu ispred sebe i predstavlja se kao dio gomile i vuče hrabrost te gomile!

Sužena svijest kao način preziranja gomile koja ih podržava i obožava!
Sužena savjest kao način preziranja samih sebe- besprincipijelnost! No, petarde su uvijek bile imitacija eksplozije! Kao imitacije, ipak, ne opstaju dugo!

„Nije važno što znam! Važno je ono što ljudi misle da ja znam!“ reče jednom jedan poznati crnogorski manipulator suženom sviješću gomile i sužene sopstvene savjesti!

Da li je zaista progres neizbježan? Nažalost, izgleda da nije!

 

 

- See more at: http://www.kockicica.org/blog/zalepljeno-interesantno/ostalo/suzena-svijest-psihologija-gomile#sthash.q2ZA4Gt0.dpuf